Posao – priča o savjesti - čuješ li Božji glas Novo!
0 preuzimanja
Jedan je mladić prije više godina tražio posao telegrafista. Pronašao je oglas u novinama i otišao na navedenu adresu. 
Ondje je zatekao velik i užurban ured, ispunjen žamorom i bukom, a negdje u pozadini je telegrafist stalno kucao. Na jednom natpisu na zidu pisalo je kako kandidat treba sjesti i čekati da ga pozovu u odjeljak. Ispred mladića bilo je barem sedam-osam kandidata. Kako nije imao što izgubiti, sjeo je s ostalima i čekao. Nakon 2-3 minute, mladić je ustao i otišao u odjeljak. Ostali kandidati su se uskomešali i počeli mrmljati. Nakon nekoliko minuta šef telegrafske službe pojavio se na vratima i rekao: - Gospodo, možete ići. Mjesto je popunjeno. Jedan od kandidata rekao je: Ovaj kojega ste primili došao je posljednji. Nismo ni dobili priliku razgovarati s vama. To nije pošteno! Poslodavac će na to: Žalim, gospodo, no telegraf sve vrijeme Morseovom abecedom kucka poruku: 'Ako razumijete ovu poruku odmah uđite. Posao je vaš.' Izgleda da nitko od vas nije čuo ili nije razumio poruku. On ju je čuo i shvatio. Posao je njegov. Čuješ li Božju poruku? A razumiješ li je?
autor nepoznat
| Pregleda: | 1838 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 24. 09. 2019. |
Slični dokumenti
Neki je učitelj putovao s učenikom koji je bio zadužen da se kroz pustinju brine za devu. Jedne večeri, kad su došli do nekog svratišta, učenik oslobodi devu, a sav umoran baci se na postelju da usne.
U trgovinu namirnica ušla je žena odjevena u odjeću koja joj je bila prevelika.
Pristupila je vlasniku trgovine i prigušenim glasom zatražila nešto hrane na dug, jer joj je muž teško bolestan i ne može raditi, a imaju četvoro djece. Vlasnik se izderao na siroticu da iziđe van. Žena je žalosno moljakala: »Molim vas gospodine! Novac ću donijeti čim budem mogla!»
Vlasnik je na to zavikao da ne daje robu na dug. Jedan kupac pristupio je trgovcu i zamolio ga da pomogne sirotoj ženi.
Ovaj joj se obratio, kako bi se grubo našalio: «Imaš li popis stvari koje ti trebaju?» Žena je potišteno odgovorila: «Da gospodine.»
«Položi popis na vagu. Dat ću ti onoliko koliko on teži» reče trgovac.
Žena je izvadila komadić papira, nešto na njega dopisala i pognute glave stavila na vagu.
Tanjur vage na koji je stavila papirić spustio se do kraja. Prodavač je otvorenih usta provjerio vagu. Bila je u redu. Vratio je papirić na tanjur a na drugi počeo stavljati paketiće s hranom, kutije, vrećice i konzerve. Jezičak na vagi nije se ni pomakao.
Konačno je zgrabio papirić. Nije to bio popis namirnica nego molitva:
«Bože moj, ti znaš u kakvoj sam situaciji i znaš što mi je sve potrebno, sve povjeravam tebi.»
POUKA: Bog uvijek zna težinu naših molitava.
Bruno Fererro