Kava, jaje i mrkva - priča Novo!
0 preuzimanja
Stavi tri lončića vode na vatru.
U prvi lončić stavi mrkve.
U drugi lončić stavi jaja.
U treći lončić stavi nešto zrnaca kave, koja su prethodno smljevena u prah.
Kuhaj sva tri lončića 15 minuta. Zatim izvadi ono što si stavio unutra.
Mrkve koje su bile tvre omekšale su.
Jaja koja su iznutra mekana, sada su otvrdnula.
Ali je zato voda poprimila boju i čaroban miris kave. Prah kave je nestao.
Sada razmisli o životu. Život nije uvijek lagan. Život nije uvijek ugodan.
Ponekad je jako težak. Radimo naporno, a postignemo vrlo malo.
Što se dogodi kada se susretnemo s poteškoćama?
Stvari se ne odvijaju onako kako želimo.
Ljudi ne postupaju prema nama onako kako se nadamo.
U priči s početka kipuća voda predstavlja životne poteškoće.
Možemo biti poput mrkvi. Nastupamo jaki i napadni. Izlazimo mekani i slabi. Postajemo umorni. Izgubimo nadu. Lako odustajemo. Više ne postoji borbeni duh. Zar želiš biti kao mrkve? Možemo biti poput onih jaja. Nastupamo sa mekanim i osjetljivim srcem.
Postanemo jako teški i neosjetljivi iznutra. Zamrzimo druge. Prestajemo voljeti sebe. Postajemo teška srca. Nema više ugodnog osjećaja, samo gorčina. Zar želiš otvrdnuti poput jaja?
A možemo biti i poput zrnaca kave. Voda ne mijenja prah kave. Prah kave mijenja vodu! Voda je postala drukčija zbog praha kave. Pogledaj je. Pomiriši je. Popij je. Što je voda vrelija, to je okus bolji. Možemo biti poput zrnaca kave!
Izvučemo nešto dobro iz teškoća s kojima se suočavamo. Naučimo nove stvari. Steknemo nova znanja, nove vještine, nove mogućnosti. Rastemo u iskustvu. Činimo svijet oko nas ljepšim. Kako bi uspjeli, moramo se truditi … i truditi.
Moramo vjerovati u ono što činimo. Ne smijemo odustati. Moramo biti strpljivi. Moramo biti uporni.
Problemi i teškoće daju nam šansu da postanemo jači… i bolji… i snažniji.
Kakvi smo kada stvari ne idu kako treba?
Jesmo li kao mrkve… ili jaja… ili kao zrnca kave?
Postani poput zrnca kave!!!
Nepoznat autor
| Pregleda: | 2130 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 18. 05. 2020. |
Slični dokumenti
- Crkva je njiva za radnike, a ne hladovina za ljenčine.
- U pravu je onaj koji ne ide u crkvu zbog licemjera. Još jedan u njoj - bilo bi previše.
- Dobar Božji sluga izgradi dobru crkvu, dobra crkva izgradi dobrog slugu Božjeg.
- Mnogi imaju posla sa crkvom samo tri puta u životu: kada se rode, kad se žene i kada umru.
- Ljudi ne idu u crkvu ne zato što žive daleko od nje, već zato što žive daleko od Boga.
- Bog je stavio crkvu u svijet a đavao svijet u crkvu.
- Neki dolaze u crkvu samo da bi vidjeli tko dolazi, a tko ne.
- Crkva je bolnica za grješnike, a ne muzej za svece.
- Crkva nije frižider za čuvanje od kvara svoje pobožnosti.
- Nitko nije toliko loš da ne bi smio biti u crkvi, niti toliko dobar da bi bio izvan nje.
Djeca su iz oratorija pripremila božićnu priredbu. Napisali su tekstove za anđele, za pastire, za Mariju i Josipa, čak su vol i magarac dobili uloge. Kad su se birali glumci, nastale su prave nevolje: svi su željeli uloge Josipa i Marije, a nitko nije htio glumiti magarca. Na kraju su odlučili da magarac bude Lucijin pas. Bio je povelik i miran, a s umjetnim ušima moglo se i pomisliti da je riječ o kakvom malom magarčiću. Bojali su se jedino da usred priredbe ne počne lajati... Kad je sestra Renata vidjela generalnu probuprimjetila je je: "Zaboravili ste kraljeve!" Režiser Mladen se uhvati za glavu: "Do Božića je još svega par dana! Gdje pronaći kraljeve u tako kratko vrijeme?" Tada se u cijelu stvar umješao kapelan Drago. "Pronađimo tri čovjeka u župi i objasnimo im da trebaju odglumiti moderne kraljeve. Neka dođu u svojoj svakodnevnoj odjeći i Djetetu Isusu donesu darove po vlastitu izboru. Sve što im valja učiniti jest objasniti što ih je potaklo da izaberu taj dar." Glumačka ekipa dala se na posao. U roku od dva sata pronađena su trojica kraljeva. Na Badnju večer, mala je župna dvorana bila puna. Djeca su dala sve od sebe i priredba je nailazila na dobar prijem, što se moglo vidjeti iz srdačnog pljeska na kraju prvog čina. U drugom činu pas-magarac se uspavao, a i Josipova se brada dobro držala. Kad je došlo vrijeme da nastupe kraljevi, gledalište je postalo posebno radoznalo. Prvi kralj je bio čovjek pedesetih godina, otac petero djece, zaposlen u općini, u ruci je držao štaku. Prislonio ju je uz jaslice i rekao: " Prije tri godine imao sam tešku prometnu nestreću, izravan sudar. Završio sam u bolnici s nekoliko lomova. Liječnici nisu bili optimisti glede moga oporavka, pa su bili suzdržani u predviđanjima o obećanjima. Od tog trenutka ja sam bio zadovoljan i Bogu zahvalan za svaki, pa i najmanji znak poboljšanja: kad sam počeo micati glavom ili prstima, kad sam se podigao i sjeo i tako dalje. Za nekoliko mjeseci provedenih u bolnici promjenio sam se. Postao sam ponizan i uvelike se radovao svemu što imam, naučio sam biti zahvalan za sitnice i svakodnevicu koju prije nisam ni zapažao. Donosim ovu štaku Isusu u znak svoje zahvalnosti. Drugi kralj bila je jedna žena, majka dvoje djece. Donijela je katekizam, stavila ga pored jaslica i rekla: "Dok su moja djeca bila mala i dok su me trebala, izvrsno sam se osjećala. Ali kad su dječaci odrasli, počela sam se osjećati nekorisnom. Shvatila sam da samosažaljenje nema smisla, pa sam se prijavila župniku da održavam vjeronauk maloj djeci. Tako sam svom životu ponovno vratila smisao. Osjećam se kao apostol, kao prorok; otvaram djeci obzore duha, to me ispunjava i oduševljava. Osjećam se korisnom, važnom i ostvarenom." Treći kralj bijaše mladić s bijelim papirom u ruci. Položio ga je u jaslice i rekao:" Pitao sam se da li da uzmem ovu ulogu, jer nisam znao ni što bih donio na dar ni što bih rekao Isusu. Ruke su mi prazne, srce mi je puno želja, sreće i nade. Mojom dušom često prolaze nemiri, pitanja, osjećaji krivnje i sumnja. Moja je budućnost vrlo neizvjesna. Doista ti nemam što ponuditi božansko dijete, zato ti darujem ovaj prazan list. Znam da si došao da nam doneseš novu nadu. Vidi, moja je nutrina prazna, ali srce je otvoreno i spremno prihvatiti riječi koje ispisuješ na ovaj bijeli papir moga života. Ti si tu i nadam se da će se sve promjeniti..."
Bruno Ferrero