Paun i vrana - priča o sreći Novo!
0 preuzimanja
Vrana je živjela u šumi i bila je potpuno zadovoljna svojim životom. Jednog dana ugleda labuda. „Ovaj labud je tako lijep i bijel“, pomisli ona, „a ja sam crna“. „Ti si sigurno najsretnija ptica na svijetu." reče mu.
"I ja sam tako mislio dok nisam vidio papigu", odgovori labud "ona ima dvije boje i stvarno je prelijepa. Mislim da je papiga najsretnija ptica ikad stvorena". Vrana nađe papigu koja joj je objasnila "Ja sam živjela vrlo sretnim životom dok nisam ugledala pauna. Ja imam samo dvije boje dok paun ima mnogo boja". Vrana posjeti pauna u zoološkom vrtu i vidje tisuće ljudi koji se skupljaju i dive njegovoj ljepoti. Kada su ljudi otišli, vrana se približi paunu. "Dragi paune" reče "ti si tako predivan. Svakog dana tisuće ljudi te dolaze vidjeti. Kad mene vide, odmah me tjeraju od sebe. Ja mislim da si ti najsretnija ptica na svijetu". Paun odgovori "Ja sam uvijek mislio da sam najljepša i najsretnija ptica na svijetu. Ali zbog moje ljepote sam zarobljen u zoološkom. Promatrao sam zoološki vrt puno puta i primjetio da je vrana jedina ptica koja nije u kavezu. Tako da već neko vrijeme razmišljam o tome kako bih bio sretan da sam vrana jer bih mogao letjeti gdje želim".
Pouka priče: Naučimo biti sretni s onim što imamo, jer čovjek koji je zadovoljan s onim što ima najsretniji je čovjek na svijetu.
| Pregleda: | 3379 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 26. 03. 2020. |
Slični dokumenti
Jednog češljugara ranili lovci i povrijedili mu krilo. Preživio je hraneći se onim što je nalazio u polju, ali došla je strašna ledena zima.
U polju je bilo ogromno strašilo. Tijelo mu je bilo od slame natrpane u staro paradno odijelo.
Glava mu je bila velika narančasta bundeva, zubi od kukuruza, nos - oveća mrkva, a dva oraha su bile oči.
Češljugar se popeo na strašilo. „Što ti se dogodilo, češljugarčiću?“, upita ono ljubazno.
„Muči me studen, nemam skloništa, a o hrani da i ne govorim. Mislim da neću dočekati proljeće.“
„Zavuci se pod moj kaput, slama je suha i topla.“
I češljugar je pronašao dom u strašilovim grudima.
Kad je jednoga dana zemlju okovao ledeni mraz, strašilo srdačno ponudi češljugaru:
„Češljugarčiću, pojedi moje zube.“
„Ali ti ćeš ostati bez usta.“ - reče ptičica.
„Bit ću mudriji ako ne budem puno govorio.“ - odgovorilo je strašilo.
Nekoliko dana kasnije dođe na red nos od mrkve. „Samo jedi, pun je vitamina“, govorilo je strašilo češljugaru.
Kad su na red došle oči strašilo je reklo: „Samo jedi, bit će mi dovoljno tvoje pripovijedanje kad ne budem više imao očiju“.
Strašilo je na kraju češljugaru ponudilo i cijelu svoju glavu od bundeve.
Strašilo nije dočekalo proljeće ali zato se češljugar uzdigao prema nebu sretan.
POUKA: Zaista pšenično zrno ako ne umre ne donosi rod.
Bruno Ferrero
Svake godina škola organizira natjecanje s drugim školama. Prije dvije godine održalo se glazbeno natjecanje, prošle godine natjecanje kazališnih skupina, a za ovu godinu najavljen je desetoboj.