Kula u pijesku Novo!
0 preuzimanja
Rabin je promatrao djecu koja su na obali zidala kulu od pijeska. Kad su završili svoju kulu, za koju su potrošili puno vremena i strpljenja, došao je val i u trenu je sravnio sa zemljom. Djeca su se uhvatila za ruke i počela se smijati. Malo zatim, započeli su graditi novu kulu. Rabin je rekao: NAUČIO SAM VAŽNU LEKCIJU OD DJECE: Za mnoge stvari u našem životu trošimo puno vremena i puno energije, nesvjesni da u stvari gradimo kule od pijeska. Prije ili kasnije doći će val i odnijeti ono, što smo (sa)gradili s tolikim trudom. A kad se to dogodi moći će se smijati samo oni koji će se imati s nekim držati za ruke.
| Pregleda: | 1878 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 11. 12. 2019. |
Slični dokumenti
Ufam se u te, Bože moj,
da ćeš mi po zaslugama...
Jednom jedan moćni kralj reče starom svećeniku:
“Ti kažeš da čovjek koji je stotinu godina činio najgora zlodjela, može doći u nebo ako se pred smrt pokaje i zamoli Boga za oproštenje. Tvrdiš i da čovjek koji je učinio samo jedan veliki grijeh, a ne pokaje se zbog njega, odlazi u pakao. Zar je to pravedno? Zar su stogodišnja zla lakša od jednoga jedinoga?“
Stari svećenik na to odgovori:
„Uzmem li jedan ovakav kamenčić i položim ga na površinu jezera, hoće li kamenčić potonuti ili će ploviti?“
„Potonut će“, odgovori kralj.
„A uzmem li stotinu kamenova i stavim ih u lađu, te lađu otisnem na sredinu jezera, hoće li kamenje potonuti ili će ploviti?“
„Plovit će.“ odgovori kralj.
„Jesu li onda onih stotinu kamenova i lađa lakši od jednog kamenčića?“
Kralj nije znao što bi odgovorio.
Tada mu starac objasni: „Tako je, o kralju, i s ljudima. Kad se čovjek koji je mnogo griješio osloni na Boga, neće pasti u pakao. Naprotiv, čovjek koji je i samo jednom zgriješio, a ne uzda se u Božje milosrđe, propada.“