O ljubavi i prijateljstvu - izreke Novo!
0 preuzimanja
Previše vremena provodimo u traženju prave osobe koju bi voljeli ili u nalaženju mana onima koje već volimo, a zapravo bi trebali usavršavati ljubav koju dajemo.
Ne možeš nikoga natjerati da te voli. Sve što možeš je biti netko koga se može voljeti. Ostalo je do osobe da shvati da si vrijedan ljubavi.
Uvijek ljubi srce koje te povrijedi, ali nikad nemoj povrijediti srce koje te ljubi.
Kad voliš, pusti voljeno biće od sebe; ako ti se vrati, zauvijek će ostati tvoje. Ako ode i ne vrati se, nije ti nikada ni pripadalo.
Potrebna je samo minuta da nekoga primijetimo, sat da nam se svidi, dan da ga zavolimo, ali potreban je cijeli život da ga zaboravimo!
Ljubav nije savršena kada volimo savršenu osobu, već kada savršeno volimo nesavršenu osobu.
Iskusio si pravu ljubav tek kada zanemariš osjećaje, strasti i romantiku i pri tome otkriješ da ti je nakon svega još uvijek stalo!
Ako te netko ne voli onako kako bi ti htio, to ne znači da nisi voljen cijelim njegovim bićem.
Ljubav ima svoje vrijeme, svoje trenutke i svoje razloge! Ne možeš ju zadržati uz sebe. Možeš je zagrliti kada dođe i biti sretan što je u jednom trenu tvoga života bila s tobom!
Ljubav znači ne mrziti nikoga, bez obzira na to koliko lošeg ti je učinjeno. Ako možeš nastaviti voljeti i dalje, unatoč patnji i boli, tada je to prava ljubav.
Znaj da baš nitko ne zaslužuje tvoje suze. Onaj tko ih uistinu zaslužuje neće te nikada rasplakati.
Nitko se ne može vratiti da bi započeo ispočetka - svatko može početi od sada i napraviti sasvim novi kraj.
Prijatelji su poput zvijezda; ne možeš ih uvijek vidjeti, ali znaš da su tu negdje.
Mnogi ljudi dolaze i odlaze iz našeg života, ali samo istinski prijatelji ostavljaju tragove na našim srcima.
Sve dok imamo uspomene, ostaje nam prošlost, sve dok imamo nadu, čeka nas budućnost. Sve dok imamo prijatelje, nijedan dan ne trošimo uzalud.
Pravi prijatelj je onaj tko poznaje sve tvoje mane, ali mu je ipak stalo do tebe.
Nitko neće pamtiti što si govorio niti će pamtiti što si učinio. Ali, svatko će zapamtiti kako se zbog tebe osjećao.
Ne napuštaj staroga prijatelja, jer nikad nećeš naći nekoga tko ga može zamijeniti; prijateljstvo je kao vino, sve je bolje što je starije.
| Pregleda: | 6127 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 11. 12. 2019. |
Slični dokumenti
Američki par otišao je u Englesku proslaviti svoju 25. godišnjicu braka. Oboje su bili ljubitelji starina. U jednom mjestu su prolazili pored malene kineske trgovine i jedna šalica za čaj zapela im je za oko.
Prvi adventski vijenac, kakav danas poznajemo, pojavio se u Njemačkoj 1838. godine u Hamburgu, u domu za siromašnu djecu. Evangelistički pastor Johann Hindrich Wichern okupio je siročad s ulice i smjestio ih u jednu trošnu kuću koja je time postala njihovim novim domom. Želeći djeci bez ikog svog uljepšati dane uoči Božića odlučio je napraviti veliki drveni vijenac i na njemu poslagati upaljene svijeće. Upalio ih je ukupno 24, od toga 19 malenih za svaki dan osim nedjelje i četiri velike, za svaku nedjelju uoči Božića. Ovaj ritual se djeci jako svidio pa je stoga odlučeno kako će se svake godine u isto vrijeme obnavljati. 13 godina kasnije vijenac su počeli ukrašavati grančicama zimzelenog drveća kako bi ga uljepšali, a kasnije je drvo od kojeg se vijenac radio u potpunosti zamijenilo zimzeleno granje. S vremenom se ovaj simpatičan običaj proširio po cijeloj Njemačkoj da bi ga potom prihvatili i kršćani iz drugih europskih zemalja, a potom i u Americi i diljem svijeta gdje je prisutna kršćanska vjera. Krajem 19. stoljeća polako se u svima njima ustoličio običaj pletenja adventskog vijenca no u međuvremenu su na njemu, uz zimzelene grančice od kojih je spleten, ostale samo četiri svijeće u čast četiri adventske nedjelje, uz još jednu koja se stavlja nasred vijenca.
Danas adventski vijenac možemo kupiti u bilo kojoj trgovini mješovite robe, što je odraz sve snažnije komercijalizacije Božića no prema tradicionalnim kršćanskim običajima trebali bi ga sami napraviti. Vijenac se plete od grančica lovora koje označavaju pobjedu nad grijesima, od grančica cedra koje simboliziraju snagu, te od lišća božikovine koje podsjeća na vijenac od trnja kojeg je Isus nosio kada su ga vodili na razapinjanje. U njega se ponekad dodaju i grančice ružmarina.
Vijenac simbolizira vječnost jer nema početka ni kraja. U današnje vrijeme svijeće na vijencu su u raznim bojama: crvene, boja zlata, srebra, bijele... Tradicionalno su u viijencu tri ljubičaste svijeće i jedna ružičasta. Na prvu adventsku nedjelju, pali se prva ljubičasta svijeća, simbol nade, nade u dolazak Mesije. Podsjeća na proroke koji su predvidjeli Kristovo rođenje. Odabir ljubičaste boje nije slučajan. Upravo ona predstavlja boju pokajanja i posta, a također označava i kraljevsku boju što je čini prigodnom za dolazak Krista Kralja svega svijeta. Drugim riječima, upravo kroz ovu boju objedinjujemo simboliku Isusove patnje na križu i slavlja zbog njegovog očekivanog dolaska koji predstavlja konačno spasenje.
Na drugu adventsku nedjelju pali se druga svijeća koja predstavlja ljubav. Neki je nazivaju i Betlehemskom svijećom, a pali se prvenstveno u čast jaslica u kojima je mali Isus boravio u štali odmah po svom rođenju. Treće adventske nedjelje pali se ružičasta svijeća koju znamo i kao Svijeću pastira, a ova vesela boja odabrana je zbog toga jer predstavlja radost. Tada, naime, nastupa vrijeme kada razdoblje pokajanja zamjenjuje razdoblje radosti zbog skorašnjeg Isusovog rođenja. Četvrta adventska svijeća ponovno je ljubičaste boje, pali se posljednje nedjelje uoči Božića, a nazivamo je još Anđeoskom svijećom. Ona simbolizira mir.
Na samu badnju večer, nekoliko sati uoči Božića, pali se peta svijeća, ona bijele boje, koja se može staviti usred vijenca ili na neko drugo mjesto u našem domu, a nazivamo je Kristovom svijećom. Ona predstavlja život Krista koji je došao na ovaj svijet, a bijela je zbog toga jer bijela boja simbolizira čistoću i bezgrešnost.
Svijeće se pale zbog toga jer nas njihova svjetlost podsjeća na Isusa koji predstavlja simboličko svijetlo koje će nas izbaviti od tame i grijeha te nam donijeti nadu i spasenje. Tijekom Adventa paljenje svijeća ima i dodatnu simboliku. Svakim tjednom palimo jednu više čime polako iz razdoblja mraka i straha prelazimo u razdoblje svjetlosti i nade. Kako nedjelje prolaze tako svjedočimo sve većoj svjetlosti i na taj način naša nada raste da bi kulminirala u trenutku paljenja bijele Kristove svijeće koja nam kaže kako se rodio Spasitelj.
Korjene adventskog vijenca možemo potražiti još u doba antike kada je vijenac predstavljao simbol pobjede tj. trijumfa nad neprijateljem. Stoga kršćanima adventski vijenac simbolizira borbu protiv tame i grijeha, borbu koja je puna nade u Krista i njegovo spasenje.
prema: www.fizzit.net