Tajanstveni govor - zanimljiva priča Novo!

0 preuzimanja

dijete_zvijezda_ilustracijaBila jednom jedna djevojčica koja je znala govoriti samo obrnutim redom glasova u riječima. Roditelji su je vodili svjetski poznatim liječnicima, ali nije bilo uspjeha. Djevojčica je i dalje izgovarala riječi unatrag. Njoj je bilo, na primjer, normalno ovako razgovarati:

- Što bi htjela za večeru? - Inežrp ripmurk - odgovorila bi. - Gdje želiš da idemo večeras? - U onik! - rekla bi zadovoljna.

Nije imala prijatelja, jer je nitko nije volio zbog te mene. U školi su joj se rugali zbog njezina govora i nitko se nije htio s njom igrati.

Ona se trudila da bude sa svima dobra. Kad bi vidjela da se neki dječak povrijedio, pratila bi ga do prve pomoći. Kad bi netko zaboravio marendu, ona bi s njim podijelila svoju. I u mnogim drugim slučajevima pokazivala se dobrom i pažljivom. Jedino je tako mogla s drugima kontaktirati a da pritom ne mora govoriti. Ali na taj je način najjasnije govorila što je prijateljstvo. No drugi ni to nisu razumjeli.

Jednoga dana njezin drug iz razreda na odmoru je teško povrijeđen. ona je prva pritekla u pomoć i otpratila ga do bolnice. Kad je nastava završila, otišla je vidjeti kako mu je. Bio je okružen liječnicima. Rekli su kako je izgubio puno krvi i kako je, da bi ga spasili, potrebna transfuzija. U bolnici, međutim, nije bilo krvi njegove krvne grupe. Djevojčica tada povuče liječnika za zeleni rukav i reče:

- Etimzu ujom vrk. - Što kažeš, djevojčice? - reče liječnik iznenađeno.

Ali drugi su shvatili što je htjela reći. Zahvaljujući njezinoj krvi, dječak je bio spašen.

Kad su njezini drugovi u školi saznali što je učinila, shvatili su kako su se loše ponijeli prema njoj i postidjeli se. Odlučili su otići kod nje kući, zatražiti oproštenje i zahvaliti joj za ono što je činila za njih iako toga nisu bili vrijedni. Svi su je poljubili i dali joj buket cvijeća s porukom: "Od sada ćemo upotrebljavati onaj način sporazumijevanja bez riječi kojemu si nas ti naučila."

Taj je prizor djevojčicu toliko ganuo da je zanijemila, a onda sa suzama u očima rekla:

- Hvala, prijatelji.

Počela je ispravno govoriti.

aktivnosti s učenicima: - Napisati na list papira razloge zbog kojih se nekoga najčešće isključuje iz društva. Zatim napisati motive zbog kojih se nikoga ne bi smjelo isključivati. Na kraju izdvojiti načine na koje se može pomoći nekome tko je isključen.

- Napisati neku pohvalnu rečenicu "tajanstvenim" govorom. Rečenice ubaciti u košaru (kutiju). Učenici izvlače rečenice i upućuju ih jedni drugima tajanstvenim govorom, a zatim prevedu na uobičajeni.

prema Jose Real Navaro "Mudrost odrastanja"

Pregleda: 2254 Pregleda
Preuzimanje: 0 puta
Ažurirano: 09. 12. 2019.

Slični dokumenti

Ispit savjesti prema molitvi Oče naš
Ispit savjesti prema molitvi Oče naš
Ispit savjesti prema molitvi Oče naš pomirenje_ilustracijaOče naš, koji jesi na nebesima Vjerujem li da je Bog moj Otac i da sam ja Njegovo dijete? Imam li puno pouzdanje u Njega, ili se držim pred Njim kao rob, pun straha i trepeta? Dolazi li mi pomisao da posumnjam u Njegovu ljubav prema meni? Sumnjam li u Njegovu Providnost? Oslanjam li se zaista na Njega, da me neće nikad napustiti, ni u sadašnjosti ni u budućnosti? Nastojim li naći vremena, da se divim Božjim djelima, da Boga hvalim i slavim i da mu se klanjam? Tko je nebeski Otac za me? Imam li o Njemu krive ideje, iskrivljeno mišljenje? Stvaram li od Boga idola, zamišljam li ga na svoju sliku? Jesam li svjestan da sam dragocjen u Božjim očima? Dolazi li mi napast da pomišljam kako me Bog prezire? Sveti se ime Tvoje Ako je Bog Otac, On je i sveti Bog. Poštujem li Božju svetost, osobe, mjesta ili stvari, koje su Njemu posvećene? Brinem li se da Boga bolje upoznam studijem, proučavanjem, slušanjem Riječi Božje, molitvom, itd.? Kako razvijam svoju vjeru? Kako govorim o Bogu? Govorim li s poštovanjem i ljubavlju? Šalim li se, izrugujem, ismijavam sa svetim stvarima, s religijom, s Bogom? Brinem li se da upoznam Oca nebeskoga? Dođi Kraljevstvo Tvoje Na kojem području moga bića Bog ne vlada kao apsolutni Gospodar? Koji grijeh je zapreka dolasku Kraljevstva Božjeg u mene? Sprječavam li svojevoljno dolazak Kraljevstva Božjega: grješna šutnja, strah, ljudski obzir, nemarnost, nepokretnost? Brinem li se za spasenje i duhovnu sreću grješnika? Jesam li u tome nemaran? Molim li za obraćenje grješnika? Dolazi li mi napast da svedem Kraljevstvo Božje na jedino političko oslobođenje ili socijalni napredak? Rastavljam li širenje Evanđelja od ljudskog oslobođenja? Kojim sredstvima tražim da dođe Kraljevstvo Božje? Evanđeoskim ili nasiljem, oružjem? Jesam li nesnošljiv u svojoj vjeri? Budi volja Tvoja Želim li i tražim li zaista da se u mom životu ostvari volja Božja? Ljubim li tu volju i želim li je više od svoje volje? Prihvaćam li je s vjerom? Jesam li uvjeren da me nebeski Otac ljubi kad mi je Njegova volja teška i mučna? Jesam li ustrajan biti vjeran volji Božjoj u neuspjehu, u patnji, u grijehu, u bolesti ili u smrti? Molim li da upoznam volju Božju, da ostvarim tu volju? Nastojim li raspoznati volju Božju? Kako uvažavam Božje zapovijedi? Kao dužnosti ili sredstva da upoznam i ispunim volju Božju? Pokoravam li se Bogu iz ljubavi, ili zbog straha od pakla, od Božje kazne? Bojim li se Bogu reći DA za svoje zvanje i za svoj život? Kruh naš svagdanji daj nam danas Usudim li se od Boga i od drugih zamoliti ono što mi je potrebno za život? Što je bitno u mojim molitvama: materijalni kruh ili duhovna hrana? Je li moja molitva općenita ili se ograničuje na moje osobne potrebe? Molim li samo za druge, ili nastojim pružiti im kruh, koji njima manjka, dijeleći s njima od svoga suviška, od sposobnosti i svog vremena, itd.? Dopuštam li biti drugima na raspolaganju, ili se bojim da će mi oduzeti vrijeme? Dijelim li svoj kruh s onima koje mi Bog šalje? Kako? Nastojim li slaviti Boga i zahvaljivati mu za kruh, koji mi On daje svaki dan? Rasipam li dobra, koja su mi dana na raspolaganje? Hranim li svoj život kruhom života? Jesam li vjeran sakramentu Euharistije? Oprosti nama duge naše, kako i mi opraštamo dužnicima našim Jesam li sumnjao u Božje milosrđe, u Božje oproštenje s obzirom na sebe? Opraštam li onome koji me je uvrijedio ili mučio? Kako? Samo ustima ili od srca? Opraštam li lako? Uvijek? Jesam li spreman oprostiti svom bratu, mužu, ženi, susjedu, svojoj djeci onako kako meni oprašta Otac nebeski’? Znam li učiniti prvi korak prema pomirenju? Događa li se da odbijem oprostiti ili da se pomirim? Jesam li zloban, kivan, osvetoljubiv? Podržavam li staru mržnju? Znam li priznati svoje zablude i svoje grijehe? Jesam li jedan od onih koji govore: »Opraštam, ali neću nikada zaboraviti«? Idem li na počinak prije pomirenja? Odbijam li razgovor zbog oholosti ili sebičnosti? Događa li se da nisam ništa učinio, što je u mojoj moći da se izmirim? Vjerujem li u oproštenje Božje za mene? I ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla Vjerujem li u postojanje zla duha, sotone, đavla? Bojim li ga se? Jesam li ponizan pred napastima? Da odbijem napast, prihvaćam li se molitve, pokore, Riječi Božje? Kad me napadne napast, gubim li hrabrost? Vjerujem li, da mi Bog daje svaki dan potrebnu snagu da odbijem napasti, da odbijem zlo? Kad učinim zlo, znam li smjesta pogledati prema Bogu, nebeskom Ocu i zatražiti pomoć u sakramentu Pomirenja, kako bih se oslobodio od ropstva zla duha? Molim li za sve one koji strašno trpe da bi ostali vjerni u svojim obvezama? Podržavam li ih i ohrabrujem, da ustraju u dobru? Molim li Oca nebeskoga da me čuva od zla duha? Događa li mi se da se igram s napastima? Činim li što treba da smjesta otklonim napast?

prema duhidusa.wordpress.com

Škrtac i zlato
Škrtac i zlato

Jedan škrtac sakrio je svoje zlato u podnožju drveta u svom vrtu. Svake nedjelje vadio ga je iz zemlje i satima ga s uživanjem gledao. Netko je doznao za to i ukrao mu zlato.

Zanimljivosti

Rim je imao milijun stanovnika 133. godine prije Krista i postao prvi milijunski grad na svijetu.

Humor

Dvoje djelatnika i ravnatelj odoše na ručak i nađoše staru uljanu lampu. Protrljaše je a iz lampe izađe duh i reče: – “Troje vas je pa ću svakome ispuniti po jednu želju.” – Prvo meni – reče djelatnica. – Želim biti na Bahamima i voziti se gliserom ne mareći ni za što na svijetu! Puf! I ona nestane. – Njen kolega, u čudu, reče: ” Ja sam slijedeći! Ja sam slijedeći! Želim da sam na Havajima, na plaži i zauvijek okružen pinacoladom i ljubavlju svog zivota. Puf! I on nestane. – Ti si na redu – reče duh ravnatelju. A on reče: – Želim da se ovo dvoje poslije ručka vrate na posao. *p o u k a: UVIJEK PUSTITE ŠEFA DA PRVI GOVORI!

Poslovice

Vreća škrtca nema vrha, a vreća rasipnika nema dna. (Rumunjska poslovica)