O neuspjesima - priča iz života Novo!
0 preuzimanja
Kad se Hank Aaron 1974. godine približio rekordu Boba Rutha, nazvao sam jednog jutra njegov bejzbol klub i pitao: “Znam da Henk ima sedam stotina deset home runa (potez u bejzbolu) i da mu treba još samo pet da bi oborio Rutov rekord, ali mene zanima koliko on ima promašaja?” “Promašaja, gospodine?” neodlučno je upitao mladić s druge strane žice. “Da, koliko promašaja?” “Pričekajte molim vas. Provjerit ću, gospodine.” Nakon nekoliko minuta rekao je: “Gospodine Mandino, prema posljednjim izvještajima, Hank ima sedam stotina deset home runsa i, kao što znate, potrebno mu je još pet da bi oborio rekord Boba Rutha…” “Da znam…” “…a promašaja ima tisuću dvije stotine šezdeset i dva.” Zahvalio sam, spustio slušalicu i ostao sjediti nepomično razmišljajući o onome što sam čuo. Divna li primjera koji uvijek mogu koristiti kad poželim istaknuti kako nikada ne smijemo dopustiti prošlim neuspjesima da nas spriječe u novim pokušajima. U pitanju je najveći “houm run bacač” u bejzbolu koji je ikad živio… ali čak i on, čak i Hank Aaron, mora bar dva puta ispravljati svoju grešku!
Og Mandino
| Pregleda: | 1604 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 04. 12. 2019. |
Slični dokumenti
U trgovinu namirnica ušla je žena odjevena u odjeću koja joj je bila prevelika.
Pristupila je vlasniku trgovine i prigušenim glasom zatražila nešto hrane na dug, jer joj je muž teško bolestan i ne može raditi, a imaju četvoro djece. Vlasnik se izderao na siroticu da iziđe van. Žena je žalosno moljakala: »Molim vas gospodine! Novac ću donijeti čim budem mogla!»
Vlasnik je na to zavikao da ne daje robu na dug. Jedan kupac pristupio je trgovcu i zamolio ga da pomogne sirotoj ženi.
Ovaj joj se obratio, kako bi se grubo našalio: «Imaš li popis stvari koje ti trebaju?» Žena je potišteno odgovorila: «Da gospodine.»
«Položi popis na vagu. Dat ću ti onoliko koliko on teži» reče trgovac.
Žena je izvadila komadić papira, nešto na njega dopisala i pognute glave stavila na vagu.
Tanjur vage na koji je stavila papirić spustio se do kraja. Prodavač je otvorenih usta provjerio vagu. Bila je u redu. Vratio je papirić na tanjur a na drugi počeo stavljati paketiće s hranom, kutije, vrećice i konzerve. Jezičak na vagi nije se ni pomakao.
Konačno je zgrabio papirić. Nije to bio popis namirnica nego molitva:
«Bože moj, ti znaš u kakvoj sam situaciji i znaš što mi je sve potrebno, sve povjeravam tebi.»
POUKA: Bog uvijek zna težinu naših molitava.
Bruno Fererro
“Moja kći nije vidjela svog oca još od svoje četvrte godine. Sada ima 11. Kada je imala dvije godine, on me je kontaktirao i pitao ako mogu da mu dopustim da se odrekne svojih roditeljskih prava kako bi joj mogao prestati plaćati alimentaciju.