Möra - priča o egoizmu Novo!

0 preuzimanja

novac_stablo_ilustracijaBio jednom čovjek koji je želio imati puno novaca. Mislio je samo na novac i kako da postane bogat i moćan. Stalno je mijenjao posao da bi što više zaradio. Bio je opsjednut zaradom. Sav novac koji bi zaradio čuvao je u kasi. Svake večeri je prebrojavao svoje bogatstvo novčić po novčić, novčanicu po novčanicu, ali nikad nije imao dovoljno. Njegova najveća želja bila je da se se što dotakne pretvori u novac.

Želja mu je bila tako velika da je jedne noći usnuo mučan san. Sanjao je da mu se želja ispunila. Sve što bi dotakao pretvaralo se u novac. Kad bi dotakao stolicu, ona bi se pretvorila u hrpu novčanica; kad bi dotakao zid i opeke, sve se pretvaralo u novčanice svih veličina i bojla. Čovjek je poludio od radosti. Sad će konačno postati najbogatiji čovjek na svijetu. Imao je toliko novaca da više niije znao kamo bi s njima.

Nastao je, međutim, jedan problem. Kad je htio nešto pojesti, i to bi se pretvorilo u novac. Kad bi mu donijeli doručak, hranu, sve što bi dotakao rukama postajalo je novac. Kad bi htio pojesti tanjur salate, čim bi je prinio ustima, već bi se pretvorila u novčanice raznih vrsta.

Čovjeka je to počelo sve više zabrinjavati. Očajavao je jer nije znao što da radi. Bio je najbogatiji čovjek na svijetu, a umirao je od gladi. Sav izbezumljen uhvatio se za glavu i njegovo se tijelo počelo mijenjati u novac prosut po zemlji.

Nakon njegove smrti, novac su odmah podijelili nasljednici. U taj čas čovjek se trgne od sna. Dotakne brzo ruke i noge, i odahne. Bio je to doista samo san. Sa strahom dohvati budilicu i vidje da se nije pretvorila u novčanice. Osjeti novo olakšanje. San ga se toliko dojmio, da je istoga časa odlučio ne misliti više na novac. Shvatio je da višak novaca služi jedino za to da se dijeli s drugima.

Pregleda: 1653 Pregleda
Preuzimanje: 0 puta
Ažurirano: 04. 12. 2019.

Slični dokumenti

Priča o kruhu i nogometu
Priča o kruhu i nogometu

Toga predvečerja u jednoj ulici u predgrađu velikoga grada uzavrelo je kao u kotlu. Vriska, galama, pravdanje i poneka teška riječ za dječja usta. Dječaci su igrali nogomet, a umjesto lopte naganjali su staro pecivo koje je Ivan našao pored kante za smeće.

Zvjezdane oči - priča o svetoj Luciji
Zvjezdane oči - priča o svetoj Luciji
Zvjezdane oči - priča o svetoj Luciji
sveta-lucija-siracusa-kipVeć su prošla dva dana otkako se mati i kći vratiše s hodočašća u Siracusu. Gospođi Eutihiji bijaše mnogo bolje pa je već hodala po kući, kuhala i pospremala. Trećega dana posjeti ih Lucijin zaručnik. Bijaše pristao mladić iz poznate i vrlo časne obitelji.
- Oči su ti sjajne poput zvijezda - reče Luciji umjesto pozdrava.
Djevojka naglo spusti vjeđe. Osjeti drhtaj duboko u utrobi kao od nekog potmulog straha. Htjela bih da se zanosi mojom dušom, pomisli, a ne tijelom. Ako ga moje oči zavode, bolje da mu ne dadnem priliku da ih motri.
- Mnogo toga moram obaviti - reče. Budi tako dobar pa nas pohodi za tjedan dana!
Mladić razočarano uzdahne, ali se pokori Lucijinoj želji.
A ona, ustrašena osjećajima koje je jasno razabirala u zaručniku, odluči svoj dio imanja razdijeliti sirakuškoj sirotinji. Ljubi li moje srce, neće se obazirati na siromaštvo, umovala je.
Cijele sedmice odnosila je iz kuće sve što bijaše imalo vrijedno: haljine od skupocjenih tkanina, obuću od najfinije kože, slike i sagove, vaze i vezove, porculansko posuđe i komade namještaja od sandalovine i ebanovine s intarzijama od bjelokosti. Naposljetku isprazni i škrinju s novcem te sve razda ubogarima. tako u kući ostade samo najnužnije.
Osmoga dana ponovno je pohodi zaručnik.
- Čemu otezati? Vrijeme je da uglavimo dan vjenčanja - reče. - S tvojim imanjem i onim što mi dadne otac započet ću velik posao i... - zastade u besjedi zaprepašteno se ogledavši po praznoj sobi, a onda krikne: - Ta gdje su slike, sagovi i namještaj?
- Kod onih kojima pripada - mirno odgovori Lucija.
- Što si rekla?
- To što si čuo! - odsiječe Lucija. - Gospodin Isus kaže: Ako hoćeš biti savršen, razdaj sve što imaš siromasima i kreni za mnom.
- Isus? Onaj Židov što ga razapeše kao razbojnika u Jeruzalemu? Što je zaludio narod da mu vjeruje i da više ne žrtvuje našim bogovima? - bješnjeo je zaručnik. - To neću trpjeti! Idem u sudište pa ću te prijaviti. Vidjet ćemo hoće li ti pomoći tvoj raspeti uzor!
Posve pomračena srca zaručnik odjuri i prijavi Luciju vlastima kao kršćanku koja se odmetnula od cara i državne vjere. Od rimskih bogova.
Ni sat poslije njegova odlaska stigoše vojnici da odvedu Luciju u mučilište. Svežu je konopcima za volovski jaram. Ali koliko su god tukli životinje da povuku, one se nisu uspijevale pomaknuti s mjesta. Tada upravitelj zapovjedi da djevojku spale tu gdje je zatekoše. Naslagaše drva i potpališe oganj. Ali nijedan plamičak ne htjede se dotaknuti ni Lucijine odjeće, a kamoli tijela. Tada jedan od vojnika podiže bodež da joj probode grlo, zagleda joj se u oči, i ruka mu klone.
- Kukavico! - zaurla vojnik do njega i ta riječ poput čarobnog štapića ponovno podiže ruku s bodežom.
- Ah, kako te oči blješte! Kao najsjajnije zvijezde - prošapće vojnik, i šaka s bodežom ponovno klone.
- Bijedniče! - vrisnuše sad svi vojnici. - Zar se bojiš suknje?
Vojniku zadrhte usne pa napregne svu svoju volju ne bi li podigao ruku s oružjem.
... ali ti češ umrijeti mučeničkom smrću. Bojiš li se? - pričini se Luciji da ponovno čuje Agatin glas.
- Ne bojim se - šapne i sklopi oči da ne zbunjuje vojnika. Da ne gleda svjetlost zemaljsku.
Ruka s bodežom treći se put podiže i silovito spusti na Lucijin vrat. Djevojka se zanjiše. I gle! Umjesto tame, pod vjeđama joj rasula se svjetlost vječna.
Sonja Tomić

Zanimljivosti

Kad je prorok Muhamed vidio grad Damask, zadivljen ga je zaobišao u širokom luku. Nije htio ući jer može postojati samo jedan raj – onaj kod Allaha na nebu.

Humor

Zašto pogrebna vozila nemaju rotacijska svjetla? Nema potrebe – ništa nije hitno!

Poslovice

S ciljem pred očima i najsporiji napreduju brže nego oni najbrži bez cilja! (Lessing)