U jednoj se basni priča o ribama koje su međusobno razgovarale.
Ima riba koji misle da naš život potpuno ovisi o vodi. No vodu mi nikad nismo vidjele. Što je voda? Par mudrijih riba javilo se za riječ: Čuli smo da u oceanu živi jedna potpuno školovana riba. Ona pozna sve tajne svijeta. Otiđimo k njoj i zamolimo je da nam pokaže vodu.
I tako ribe krenuše na put. Preko utoka rijeke u more i dalje u široki ocean. I nakon dugog puta nađoše veliku i mudru ribu. Kad je čula njihovo pitanje odgovori: Vi glupe ribe! Cijelog života živite u vodi, svuda oko vas je samo voda. I ne znate što je voda? Bez vode vi ne biste bile ribe.
"I more je kao Bog", rekla je Gertruda von le Fort. A mnogi ljudi ni danas nisu svjesni koliko im je bliz. "U njemu živimo, mičemo se i jesmo" (Dj 17,28).
Bilo je to uoči Božića. Baka je, po starom običaju, okupila oko sebe kćeri i unučiće: Toma, Fima, Mary i Maca i nekoliko prijatelja: seoskog župnika, mladog liječnika i učitelja.
Što ste nam lijepo donijeli? – pitala su djeca u zboru. – Možda torbu? – rekao je Mac. On jest bio najmanji, ali najveći sladokusac. – Meni mač?! – viknuo je s nadom Fim. On je sanjao o tome da postane slavan ratnik. – Zacijelo brod! – rekao je Tom, jer on je bio siguran da će postati kapetan broda kad odraste. – Smotuljak tkanine! Uzdahnu tetka Letty. Tetka Letty jako je voljela lijepe haljine, ali je bila vrlo siromašna i nikada ih nije mogla kupiti.
Mary, djevojka nježna i lijepa, smiješeći se, gledala je mladog liječnika. On joj je uzvraćao osmijeh. Oni nisu ništa zapitkivali, bilo im je dovoljno da budu zajedno.
Stari učitelj približio se ognjištu i prosuo na razbuktale glavnje malo nekog bijelog praška.
- Evo! – vikne on i pljesne dlanovima – donio sam vam ovo! Oblak crvenkasta dima sukne i pretvori se u pozlaćenu prašinu, prospe se cijelom sobom, i sve se najednom preobrazi.
Tom se najednom nađe na velikom brodu, koji je poskakivao na bijesnim valovima. On je junački stršio na komandnom mostu, držao u rukama kormilo i vodio brod sigurnim smjerom.
Fim se nađe usred krvava boja. Neprijatelji navalili sa svih strana, ali u Fimovim je rukama bljeskao oštar mač…
Liječnik i Mary začuše glazbu kao na svadbi, veseo smijeh i kucanje čaša. Gledali su se i opazili da su svečano odjeveni: on u crnom fraku, a ona u svadbenoj haljini s vijencem i velom.
Baka se nađe pred velikim zrcalom u zlatnom okviru. Pogleda u nj i vidje sebe mladu i lijepu, kakva je nekoć bila i kakva bi uvijek željela biti.
Tetka Letty nađe u rukama veliki paket. Odriješi vrpcu, razmota šareni papir i ugleda prekrasnu, blistavu haljinu od crvena brokata.
Mac opazi da su ormari i police od same slatke čokolade, zastori od prženog šećera, jastuci od slatke pjene.
Stari župnik osjeti hladnoću. Ogleda se i vidje vedro nebo puno zvijezda, a pred sobom osvijetljenu špilju. Shvatio je da se nalazi u Betlehemu, da je to prva Badnja večer.
Tako je došla ponoć. Zazvonila su zvona, jasnim srebrnim glasovima. Učitelj rastjera rukom dim, soba se razvedri. Sva su priviđenja nestala, svi su se prenuli iz svojih snova, ali svakome su duboko u srcu ostali sreća i mir.
Čak su i psi zadovoljno lajali na dvorištu, mahali repovima, sretni, ali nitko nikad nije doznao što su oni sanjali.
(Charles Dickens)
Zanimljivosti
Nomadski narod Masai koji živi u Keniji i Tanzaniji vjeruje da njihov bog Engai proizvodi gromoglasne zvukove na vrhu svete planine Ol Doino Lengai. Planina je inače jedini aktivni vulkan ove vrste u svijetu – izbacuje sodu i tutnji. Posljednja erupcija bila je 1967. Masai stoljećima hodočaste u podnožje planine kako bi molili za kišu: Eng kare! Eng kare!
Humor
Poslije sprovoda svi dolaze ožalošćenom udovcu. Samo što su sjeli počne strašno nevrijeme s grmljavinom. Udovac s dubokim uzdahom reče: ‘Evo, upravo je stigla gore.’
Poslovice
Slušaj druge ili će te vlastiti jezik učiniti gluhim. (Indijska)