Legenda o toplom kamenu Novo!
0 preuzimanja
Prema jednoj legendi, nakon požara u Aleksandrijskoj knjižnici u Egiptu, sačuvana je jedna knjiga. Budući da nije bila posebno vrijedna prodana je nekom siromašnom čovjeku za nekoliko novčića. Knjiga nije bila posebno zanimljiva, ali je između njenih stranica bio umetnut tanak papirus na kojem je bila zapisana tajna “toplog kamena”. Topli kamen je mali oblutak koji je mogao pretvoriti bilo koji metal u čisto zlato. Na papirusu je pisalo da je topli kamen negdje među tisućama sličnih kamenčića i da širi toplinu, dok su svi ostali hladni. Odlučivši krenuti u potragu za toplim kamenom, čovjek je prodao svoju skromnu imovinu, kupio osnovne namirnice, preselio se na obalu mora i počeo pretraživati oblutke. Znao je da bi se moglo dogoditi da - dok bude tražio magični kamen - uzme jedan isti oblutak mnogo puta. Zato je sve one koji su bili hladni bacao u more. Cijeli dan je proveo tražeći ali nije našao topli kamen. Ipak nije odustajao. Uze kamen. Hladan. Baci ga u more. Uze sljedeći. Baci ga u more. Tako su se dani nizali u tjedne, tjedni u mjesece. Jednog dana je, međutim, uzeo kamen koji je bio topao. Bacio ga je u more prije nego što je shvatio što je učinio. Razvio je tako snažnu naviku bacanja kamenja u more da nije primijetio da je to bio kamen koji je mjesecima tražio. Tako je i s prilikama u životu. Ako nismo dovoljno obazrivi, lako se može dogoditi da uopće ne primijetimo pruženu priliku i da nam izmakne iz ruku.
| Pregleda: | 1480 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 22. 11. 2019. |
Slični dokumenti
ili što učinismo od zemaljskog raja?
Jednog je poslijepodneva unuk zatekao djeda nad neobičnim albumom. Umjesto fotografija dragih ljudi, sa stranica albuma smiješila su se srca svakojakih veličina, ispisana imenima. - Prvi put vidim da netko u album lijepi srca - primijeti unuk. - Svako srce u mojim mislima oblikuje i sliku drage osobe - pojasni djed. - A ova zašarana i precrtana srca?- zanimalo je unuka. - Zašarana srca pobuđuju u meni slike ljudi za koje sam želio da mi puno znače, a oni mi nisu pokazivali ni mrvu ljubavi. Precrtana srca sjećaju me na ljude za koje sam na vrijeme shvatio da me ne vole. - Hm! A slomljena i probodena srca? - To su uglavnom ljudi koji su me osvojili nakon jednog susreta, ali sam se već na sljedećem susretu razočarao u njima. - Nije li bakino ime u najvećem srcu? - klikne unuk upirući prstom u najveće srce u albumu. - Da. Nakon vjenčanja moje je srce dugo samo baki pripadalo. Na pretposljednjoj stranici unuk ugleda srce iste veličine, ali podijeljeno na četiri dijela. Milujući ga po kosi, djed pojasni: - Kako su godine prolazile, osim bake, u srcu su mi se nastanili tvoj tata, pa tvoja sestra i ti. - Za koga čuvaš posljednju stranicu? - Za novo srce, jednako veliko, ali samo s tvojim i sestrinim imenom. - Gdje su nestali moj tata i baka?... – u čudu će unuk. -Tata se preselio u srce tvoje mame, a baka u srce anđela koji je na nebu čuva od prošle godine. (Nada Mihoković Kumrić)