Bog čini savršeno Novo!
0 preuzimanja
Kralj koji nije vjerovao u Božju dobrotu, imao je roba koji bi u svim okolnostima uvijek rekao: ”Moj kralju, nemojte biti obeshrabreni, jer sve što Bog čini je savršeno. On ne čini pogreške!”
Jednog dana je otišao u lov i na putu ga je divlja životinja napala. Njegov rob je uspio ubiti životinju, ali nije uspio sačuvati Veličanstvo od gubitka prsta. Ljut i bez imalo zahvalnosti što je spašen, kralj upita: ”Je li Bog dobar? Ako je ja ne bih bio napadnut i ne bih izgubio prst.”
Rob mu odgovori: ”Moj kralju, unatoč svemu, ja vam samo mogu reći da je Bog dobar, i On zna zašto se to dogodilo. Što Bog čini je savršeno. On nikada nije u krivu!” Bijesan zbog odgovora, kralj je naredio njegovo uhićenje.
Kasnije, kralj je otišao u lov, sam. Uhvatili su ga divljaci koji su obavljali žrtvovanja ljudi. Na žrtveniku su otkrili da njihova žrtva nema prst. U skladu s običajima, samo cijela osoba može biti ponuđena bogovima. Kralj bez prsta se smatrao lošom žrtvom. Stoga su ga oslobodili.
Nakon povratka u palaču, kralj je naredio oslobođenje roba. Primio ga je radosno i rekao mu: „Bog je uistinu bio dobar prema meni! Gotovo su me ubili divlji ljudi, ali zbog prsta, bio sam oslobođen. Ako je Bog tako dobar, zašto je dopustio da te stavim u zatvor?”
Rob je odgovorio: „Moj kralju, da sam ja išao s tobom u lov, mene bi žrtvovali jer ja imam sve prste. On je tebi dao da me staviš u zatvor kako ja ne bih išao s tobom u lov.
Zapamti: sve što Bog čini je savršeno. On nikada nije u krivu.”
| Pregleda: | 1912 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 22. 11. 2019. |
Slični dokumenti
Ovo je tekst spota koji je nedavno prikazan u kinu.
Na bijelom ekranu je pisalo: U ovom spotu nema zgodnih djevojaka u kostimima, nema psića, nema slatke dječice, nema novorođenčadi.
U ovom spotu nema zaljubljenih nema poljubaca, nema obitelji koja doručkuje.
U ovom spotu nema specijalnih efekata, niti poznatih osoba niti pak manekenki.
Zato što ovaj spot nudi na prodaju jedan proizvod za koga nikoga ne treba uvjeravati da ga kupi.
To je proizvod koji želiš imati i koji si vjerojatno već kupio a danas ga više ni nema u prodaji.
To je proizvod koji nema svoju marku, nema slogan, niti promociju.
Bilo bi lijepo da se ovaj spot prikaže u cijelom svijetu jer proizvod koji želi prodati je M I R!
A budući da ga ljudi kojima je potreban ne mogu kupiti učini ovako:
uzmi malo mira kojega još imaš u svojoj kući, i koristi ga na ulici, u prometu... koristi ga dok čekaš u redu u pošti, na radnom mjestu, na stadionu...
Mir je zanimljiv proizvod! Što se više koristi više ga ima.
I budu li ga svi koristili doći će dan u kojem neće trebati raditi spot za kupnju mira.
Prodaj MIR kad god možeš.
autor nepoznat
Nema ništa kao što su oči. Nijedno osjetilo se s njima usporediti ne može. Opip je važan, okus je važan, sluh i njuh su važni. No, oči su posebne. Vid je poseban. Oči su doista čudesne. Možda ne toliko kao nekakav tjelesni organ koji ima svoju unutarnju strukturu i zakonitost funkcioniranja, koliko ono što su one u mogućnosti i zbilji.
U posljednje vrijeme sam obuzet razmišljanjem o očima. Gledam ljude u oči. Ne uvijek izravno nego potajice, dokle netko može izdržati, dokle je «granica dobrog ukusa» ili «kulturnog ponašanja». Nekada netremice. Nekada vrlo kratko. Nekada duže. Nekada u tramvaju. Nekada na ulici. Nekada uopće ne gledam. Kakav li svijet taj pogled drugoga čovjeka otkriva? Što oči pokazuju? Optimizam ili pesimizam? Razvaline ili tvorevine? Ljubav ili mržnju? Rat ili mir? Požudu ili nesebičnost? Lukavost ili naivnost? Razigranost ili umrtvljenost? Žalost ili radost? Afirmaciju ili negaciju? Strah ili hrabrost? Što zapravo oči rade? One otkrivaju, gledaju, motre, razmišljaju, zrcale, ogledaju, vide, uočavaju, opažaju, spoznaju, zamijećuju i primjećuju, skrivaju i otkrivaju, prijete i kažnjavaju, smiju se i plaču, plaše se i hrabre, blage su i prijeteće, otvaraju se i zatvaraju. Ne znamo zašto je tomu tako ali mi često ne vidimo ono što je bitno, pa se kaže da smo slijepi kod zdravih očiju. A slijepcima kadikad oči nisu potrebne da bi vidjeli. Ili ne znamo gledati ili gledamo bilo što. Netko bi nam trebao otvoriti oči. Oči upijaju i razaraju. One su uviđavne ili nepristojne. One su snažne isto toliko koliko i riječi. One lažu ili svjedoče o istini. Možemo tako razmišljati do u beskraj. I nikada nećemo stići do kraja jer nazočimo posvemašnjem misteriju koji se tiče čovjeka i njegovog Stvoritelja? Htio bih samo imati blage oči kao u moje majke. (fra Alojz Ćubelić OP)