Ljubav Uspjeh i Bogatstvo Novo!
0 preuzimanja
Jednom je jedna žena zalijevala vrt, kada je ugledala 3 starca pored vrtne ograde. Nije ih poznavala pa im je rekla: "Mislim da vas ne poznajem, ali mi se čini da ste gladni. Molim vas uđite unutra i pojedite nešto."
Starci su je upitali: "Je li Vaš muž doma?" "Ne", odgovorila je, "nije." "Onda moramo otići" rekli su.
Navečer kada joj se muž vratio, žena mu je ispričala o susretu sa starcima. "Sada im možeš reći da sam se vratio i pozvati ih unutra" rekao je muž, i žena je otišla pozvati starce na večeru. "Na žalost, ne možemo svi prihvatiti Vaš ljubazni poziv." - Rekli su joj starci. "Zašto ne?" - Upitala je iznenađena žena. Jedan od staraca pokaza na drugog i reče: "Njegovo ime je Bogastvo." Potom pokaza na trećega i reče: "Njemu je ime Uspjeh. A meni je ime Ljubav. Pođi k mužu i skupa odlučite kojega biste od nas trojice pozvali unutra." Žena se vratila u kuću i ispripovijedala mužu. Muž presretan reče: "Super! Pozovi Bogatstvo da sa svim i svačim napuni našu kuću!"
Ona pak nije bila zadovoljna njegovim prijedlogom: "Zašto radije ne bih pozvala Uspjeh ?" Razgovor je slušala njihova kćer i sva oduševljena rekla: "Zar ne bi bio bolje pozvati Ljubav? Naš dom bi potom bio napunjen Ljubavlju!" Poslušavši savjet njihove kćeri, muž je rekao ženi: "Pođi van i zamoli Ljubav neka bude naš gost." Žena je pošla van i upitala: "Tko je od vas Ljubav? Molim neka dođe i bude naš dragi gost." Ljubav je sjedila u invalidskim kolicima i skupa s njima odvezla se u kuću. Druga 2 starca su krenula za njom. Zaprepaštena žena je upitala zašto idu i Bogatstvo i Uspjeh, kada je ona pozvala samo Ljubav?
Starci su u jedan glas odgovorili: "Da si pozvala Bogatstvo ili Uspjeh, druga 2 bi bili otišli. No, ti si pozvala Ljubav i kamo god Ona ide, nas dva je slijedimo !"
Tamo gdje ima Ljubavi, tamo uvijek dolaze i Bogatstvo i Uspjeh.
| Pregleda: | 1670 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 21. 11. 2019. |
Slični dokumenti
Pitao je učenik učitelja: „Tako si mudar, uvijek dobro raspoložen, nikada se ne ljutiš. Pomozi mi da i ja postanem takav.“
Učitelj je pristao i zamolio učenika da donese krumpir i jednu prozirnu vreću. „Kada se na nekoga naljutiš i sakriješ svoju uvrijeđenost“ - reče učitelj - „uzmi jedan krumpir pa s jedne njegove strane napiši svoje ime, a s druge ime čovjeka s kojim si se posvađao, a onda stavi krumpir u vreću.“
„I to je sve?“ - upita učenik iznenađeno.
„Ne“ - odgovori učitelj - „moraš uvijek sa sobom nositi tu vreću, i svaki put kada se osjetiš uvrijeđeno, stavi u nju krumpir.“
Učenik je pristao. Prošlo je neko vrijeme. Vreća se punila krumpirima i postala poprilično teška. Postalo je nezgodno nositi sa sobom. Uz to, krumpiri su se počeli kvariti. Neki su proklijali, a neki istrulili i širili neugodan miris.
Učenik je došao kod učitelja i rekao: „Nemoguće je ovo nositi sa sobom. Vreća je jako teška, a i krumpir se kvari. Predloži mi nešto drugo.“
Ali učitelj je odgovorio: „To isto događa se i u tvojoj duši. Kada se na nekoga naljutiš, uvrijediš, u tvojoj duši se stvara težak kamen iako ti to odmah ne primjećuješ. Zatim kamen postaje sve veći. Postupci se pretvaraju u navike, navike u karakter koji rađa poroke koji zaudaraju. I na taj teret lako bismo zaboravili da nije toliko težak jer ga stalno nosimo sa sobom. Dao sam ti mogućnost da promatraš cijeli taj proces sa strane.
Svaki put kada se odlučiš uvrijediti ili nekome želiš nanijeti uvredu razmisli je li ti taj kamen potreban.“
preuzeto sa duhidusa.wordpress.com
Drevna legenda priča o tri vražićka koja su došla na zemlju napastovati ljude i odvući ih u propast.
Prvi reče: Ja ću ljudima dokazivati da nema Boga.
Sotona reče: Dokazivanjem ćeš malo koga pridobiti. Ljudi slute da Bog postoji.
Skloni su u srcu vjerovati u Božju opstojnost. To im nikad nećeš iščupati iz srca.
Drugi reče: Ja ću ljudima govoriti da nema pakla i da se ne moraju bojati kazne za svoje grijehe.
Sotona reče: Mudri ljudi oduvijek znaju da pakao postoji i da svako zlodjelo povlači kaznu za sobom!
Treći reče: Ja ću ljude uvjeriti kako se sve može odgoditi. Kako se sve što se ovdje i sada čini odlaže u vječnost da se na kraju i zaboravi.
Ti si pravi! Primi se posla! zadovoljno će Sotona.
G. Wisenborn