Većina može misliti krivo Novo!
0 preuzimanja
-
- Ljudi su rekli da bi Christopher Columbo mogao odjedriti preko ruba Zemlje i strovaliti se, ali on je 1492.godine otkrio novi svijet - Ameriku.
- Svjetina je ismijavala braću Wright zbog njihova pokušaja da naprave letjelicu, ali 1903.g.poletjeli su.
- Alberta Einsteina su njegovi učitelji procijenili kao "izgubljen slučaj", ali on je postao najslavniji znanstvenik 20. stoljeća.
- Glazbenici i kritičari prezirali su Richarda Wagnera i njegovu glazbu, a ipak su njegove kompozicije preobrazile glazbeni svijet.
- George Westinghouse ismijan je kao bedak jer je rekao da želi vlak kočiti zrakom, a danas se njegove kočnice sa stlačenim zrakom primjenjuju u cijelom svijetu.
- Ignatz Semmelweis otkrio je uzrok zbog kojeg je toliko mladih majki umiralo od babinje groznice. Razvio je jednostavne, ali uspješne protuzarazne mjere koje su prihvatili samo malobrojni kolege, a ipak je učestalost smrtnosti bitno smanjena zahvaljujući njegovim istraživačkim načelima.
Možda si baš ti danas živ zahvaljujući tome, ili tvoja mama! Smješkamo se, a ponekad smo i potreseni time koliko je puta većina u krivu, u zabludi. Ili samo stresamo glavom suočeni s nesposobnošću većine da prihvati novo i drugačije. Ipak - griješiti je najozbiljniji problem onda kad se radi o našem odnosu prema Bogu - Stvoritelju. Previše je toga na kocki. Zašto? Zato jer smo ti i ja pogriješili i sagriješili protiv Boga i ljudi, i zaslužujemo pravedan Božji sud. Njegova je riječ, kako kaže Biblija, "...plaća za grijeh je smrt", vječna odvojenost od Boga. Ipak, Bog nam nudi vječni život po Isusu Kristu našem Gospodinu: "Jer Bog je tako ljubio svijet da je dao svog jedinorođenog Sina da ne pogine ni jedan koji u njega vjeruje, nego da ima vječni život." U MNOGOME MOŽEŠ POGRIJEŠITI, ALI NE USUĐUJ SE KRIVO PROSUĐIVATI ISUSA KRISTA! Ovakav kakav si, možeš biti spašen vjerom. Grijesi ti se mogu oprostiti i mir Božji može ispuniti tvoj život!
"...onima koji ga prihvatiše, dade da postanu djeca Božja, onima što povjeruju u Njegovo ime..."
Što ili koga želiš odabrati - ljudsku većinu ili Isusa, Božjeg Sina?
kršćanin
preuzeto s palotinci.hr
| Pregleda: | 1921 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 20. 11. 2019. |
Slični dokumenti
Pripovijeda mi jedna mlađa osoba kako je, vozeći se automobilom kroz grad, zastala pred pješačkim prijelazom da propusti dvoje starčeka. Dvoje starčeka – tako je rekla. Istina, s obzirom na njezinu dob, lako je moguće da se ta odrednica odnosi na prošireniji krug ljudi, na mnoge od nas. Pripovijeda mi da su se oni, vidjevši da je zastala, uhvatili za ruke i tako – s rukom u ruci – pošli preko pješačkog prijelaza. Ali umjesto da se požure, išli su polako – s noge na nogu. Ni to im nije bilo dovoljno; nasred pješačkog prijelaza zastali su i poljubili se. Za moju pripovjedačicu to je bilo previše. - Tlak mi je skočio na dvjesto! – rekla mi je. – Nisam znala što bih učinila. I zašto sam uopće zastala pred pješačkim prijelazom?! Zatrubila sam im, a oni su nastavili s noge na nogu kao da se to njih ne tiče. Pogledao sam ju i rekao: - Ne razumijem te. Bog ti pošalje jedan krasan par da ti prenesu njegovu poruku, a ti mu trubiš?! Budući da ni ona mene nije razumjela, rekao sam joj: - Bog ti je želio reći da malo usporiš. I odmah ti je pokazao kako će ti život izgledati, budeš li usporila… Pokazao ti je kakav ti život želi… U utrci sa svojim obvezama, utrci koju sami sebi namećemo, tako često projurimo mimo svog života. Kad na kraju dana osjetimo potrebu pobrojati nekome gdje smo sve bili, što smo sve od jutra učinili, dogodi nam se da moramo zaključiti da toga dana zapravo nismo ni živjeli: da smo samo odrađivali nešto što nazivamo svojim životom. Zaključimo da to i nije bio naš dan. Da ga nismo dospjeli na dobar način podijeliti sa svojima. Zaključimo da takav dan ne bismo poželjeli nekome koga volimo. Uistinu, dan u kojemu nismo imali vremena za ljude i Boga, i nije bio dan. Dan u kojemu se nismo potrudili čuti, u kojemu smo prečuli one s kojima živimo, one koje volimo, u kojemu im nismo dopustili da dođu do riječi, izgubljen je dan. Dan kroz koji nismo išli u Božjoj prisutnosti prosuli smo poput pijeska u vjetar. Dužni smo i sebi samima i svima kojima je mjesto u našem srcu, dužni smo životu, naći vremena za srce svoga života. Za ljubav. Ne ispunimo li taj dug, sreća koja nam je nadohvat ruke, nadohvat duše, ostat će nam nedostupna. I oskudijevat ćemo. I toliki, toliki će zbog toga oskudijevati. (Stjepan Lice)
Neki je čovjek uvijek i zbog svega plakao. Nije bilo ničega što ga ne bi moglo rasplakati. Od pregažena mrava do klaunova u cirkusu, u svemu je vidio razlog za plakanje.