Bog postoji - poučna priča za vjeronauk Novo!
0 preuzimanja
Čovjek je otišao u brijačnicu ošišati svoju kosu i skratiti bradu kao i obično. Počeo je pričati sa brijačem. Pričali su o mnogim stvarima i raznim temama. Iznenada dotakli su temu o Bogu.
Brijač je rekao: "Pogledaj čovječe, ja ne vjerujem da Bog postoji kao što si ti to rekao." "Zašto si to rekao?" - upitao je čovjek.
"Pa to je tako jednostavno, samo moraš izaći na ulicu da shvatiš da Bog ne postoji. Reci mi da Bog postoji; bi li bilo toliko bolesnih ljudi? Bi li bilo napuštene djece? Da Bog postoji, ne bi bilo patnje i boli. Ja ne mogu zamisliti Boga koji dopušta ove stvari." Čovjek je zašutio jedno vrijeme misleći se jer nije želio odgovoriti bez argumenata. Brijač je završio svoj posao, i čovjek je izašao iz brijačnice. Ubrzo nakon što je izašao ugledao je čovjeka sa dugom kosom i zapuštenom bradom (izgledao je sav neuredan). Onda je čovjek ponovo ušao u brijačnicu i rekao brijaču: "Znaš što? Brijači ne postoje: "Kako ne postoje?" - upitao je brijač. "Ne!" - čovjek je uzvikuo. "Oni ne postoje, jer da postoje ne bi bilo neurednih ljudi, kao što je onaj na ulici: "Ma brijači postoje samo što ljudi ne dolaze k njima." "Točno!"- potvrdio je čovjek i nadodao: "Isto tako i Bog postoji samo ljudi ne dolaze k Njemu!"
| Pregleda: | 2877 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 20. 11. 2019. |
Slični dokumenti
Nema ništa kao što su oči. Nijedno osjetilo se s njima usporediti ne može. Opip je važan, okus je važan, sluh i njuh su važni. No, oči su posebne. Vid je poseban. Oči su doista čudesne. Možda ne toliko kao nekakav tjelesni organ koji ima svoju unutarnju strukturu i zakonitost funkcioniranja, koliko ono što su one u mogućnosti i zbilji.
U posljednje vrijeme sam obuzet razmišljanjem o očima. Gledam ljude u oči. Ne uvijek izravno nego potajice, dokle netko može izdržati, dokle je «granica dobrog ukusa» ili «kulturnog ponašanja». Nekada netremice. Nekada vrlo kratko. Nekada duže. Nekada u tramvaju. Nekada na ulici. Nekada uopće ne gledam. Kakav li svijet taj pogled drugoga čovjeka otkriva? Što oči pokazuju? Optimizam ili pesimizam? Razvaline ili tvorevine? Ljubav ili mržnju? Rat ili mir? Požudu ili nesebičnost? Lukavost ili naivnost? Razigranost ili umrtvljenost? Žalost ili radost? Afirmaciju ili negaciju? Strah ili hrabrost? Što zapravo oči rade? One otkrivaju, gledaju, motre, razmišljaju, zrcale, ogledaju, vide, uočavaju, opažaju, spoznaju, zamijećuju i primjećuju, skrivaju i otkrivaju, prijete i kažnjavaju, smiju se i plaču, plaše se i hrabre, blage su i prijeteće, otvaraju se i zatvaraju. Ne znamo zašto je tomu tako ali mi često ne vidimo ono što je bitno, pa se kaže da smo slijepi kod zdravih očiju. A slijepcima kadikad oči nisu potrebne da bi vidjeli. Ili ne znamo gledati ili gledamo bilo što. Netko bi nam trebao otvoriti oči. Oči upijaju i razaraju. One su uviđavne ili nepristojne. One su snažne isto toliko koliko i riječi. One lažu ili svjedoče o istini. Možemo tako razmišljati do u beskraj. I nikada nećemo stići do kraja jer nazočimo posvemašnjem misteriju koji se tiče čovjeka i njegovog Stvoritelja? Htio bih samo imati blage oči kao u moje majke. (fra Alojz Ćubelić OP)
BOŽE, BILI SMO TAKO NAPREDNI
Nebeski Oče,
dolazimo danas preda Te da te zamolimo za oproštenje i da zamolimo Tvoje upute i vodstvo. Mi znamo da Tvoja riječ kaže «Jao onima koji zlo nazivaju dobrom», a to je upravo ono što smo mi učinili.
Izgubili smo duhovnu ravnotežu i pomiješali vrjednote.
Ispovijedamo, Oče, da smo ismijavali apsolutnu Istinu Tvoje Riječi i zvali to «moralnim pluralizmom».
Mi smo štovali druge bogove i zvali to «multikulturalnost».
Mi smo iskorištavali siromašne i zvali to «lutrija».
Mi smo zanemarivali ljude u nevolji i zvali to «samoodržanje».
Mi smo nagrađivali lijenost i zvali to «socijalna pomoć».
Mi smo ubijali nerođene i zvali to «slobodan izbor».
Mi smo ubijali one koji su činili pobačaje i zvali to «pravednost».
Oče, mi smo zanemarivali disciplinu svoje djece i zvali to «izgrađivanje samopoštovanja».
Mi smo zloupotrebljavali moć i zvali to «politička mudrost».
Mi smo zagađivali životni prostor prostaštvom i pornografijom i zvali to «sloboda izražavanja».
Mi smo ismijavali trajne vrijednosti naših predaka i zvali to «prosvjećenost».
Ispitaj nas, o Gospode, i upoznaj danas naša srca – iskušaj nas i vidi postoje li ikakvi zli putovi u nama.
Izliječi nas od svakog grijeha i učini nas slobodnim.
Molimo ovo u ime Tvoga Sina, živog Spasitelja, Isusa Krista. Amen.