Kakva jabuka Novo!
0 preuzimanja
Svakog jutra, u malom Kraljevstvu Blagostanja, neki je prosjak bez riječi donosio kralju jednu jabuku, a onda bi otišao. Kralj, koji je bio navikao primati mnogo skupocjenije darove od tog voća što je jutrom stizalo, volio se narugati na račun prosjaka, kad bi ovaj otišao.
Svi su na dvoru oponašali kralja: jer zaista ne bi bilo prikladno ne postupati ili ne misliti kao kralj.
Prosjak se nije obeshrabrio i svakog je jutra dolazio i predavao kralju u ruke svoj dar. Iako mu je to bilo već dosadilo, kralj je ipak primao dar, uz hinjeni smješak i odlagao ga u jednu košaru. Bila je već krcata i jedva je u nju stalo sve voće koje je prosjak s ljubavlju, pažnjom i strpljivošću donosio.
Jednog dana najdraži kraljev majmun uzeo je jedan komad tog voća i zagrizao ga, a onda ga je odmah bacio pred kralja. Kralj je, sav u čudu, ugledao usred jabuke dijamant.
Istog trena je dao otvoriti sve voće koje je bilo nagomilano u košari i u svakom je našao dijamant.
Sav u čudu, kralj je dozvao neobičnog posjetitelja i zatražio objašnjenje. Ovaj je odgovorio: "Donosio sam ti ove darove da shvatiš da ti život svakoga jutra nudi poseban dar na koji ti zaboravljaš radi silnog ovog bogatstva kojim si okružen. Taj dar je novi dan koji započinje."
Mnoge stvari izgledaju prevažne, ali postoji jedno dobro koje sve nadilazi i koje je kao dijamant skriven u našem srcu - to je osmijeh što ga darujemo onome kome je potreban. Nosim li svakoga jutra nekome svoj dar?
Yvon Cousineau ( "Odgojne vježbe za rad u skupinama")
| Pregleda: | 2062 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 20. 11. 2019. |
Slični dokumenti
Drevna legenda priča o tri vražićka koja su došla na zemlju napastovati ljude i odvući ih u propast.
Prvi reče: Ja ću ljudima dokazivati da nema Boga.
Sotona reče: Dokazivanjem ćeš malo koga pridobiti. Ljudi slute da Bog postoji.
Skloni su u srcu vjerovati u Božju opstojnost. To im nikad nećeš iščupati iz srca.
Drugi reče: Ja ću ljudima govoriti da nema pakla i da se ne moraju bojati kazne za svoje grijehe.
Sotona reče: Mudri ljudi oduvijek znaju da pakao postoji i da svako zlodjelo povlači kaznu za sobom!
Treći reče: Ja ću ljude uvjeriti kako se sve može odgoditi. Kako se sve što se ovdje i sada čini odlaže u vječnost da se na kraju i zaboravi.
Ti si pravi! Primi se posla! zadovoljno će Sotona.
G. Wisenborn
Bilo jednom jedno dijete koje se pripremalo doći na svijet. Jednog dana ono upita Boga: - "Gospodine, rekli su mi da ćeš me sutra poslati na Svijet, ali ja sam tako sitan i nemoćan, kako ću živjeti tamo?"