Osmijeh Novo!
0 preuzimanja
Osmijeh je kao
zeleno svjetlo na semaforu,
Kao slatko grožđe na stolu,
kao cika djece u toplome moru;
Osmijeh je kao novac
iz punog novčanika za beskućnika,
kao sloboda za uznika;
osmijeh je poput kruha
za gladna čovjeka.
Smiješiti se,
to nije posao lak.
Ti svojim osmijehom svijetliš
i razgoniš mrak.
Tvoj osmijeh je uvijek za druge
i samo za druge ga nosiš…
I, upamti dobro,
što više ga trošiš,
još više potom
tvoje srce puni životom.
Imati osmijeh na licu,
to ti je kao
hodati s vrećom
i sve oko sebe
darivati srećom.
Osmijeh je kao najljepši cvijet
za voljeno biće.
Iz osmijeha
mijenja se svijet
i bolji niče.
(Božidar Prosenjak) | Pregleda: | 2321 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 30. 11. -0001. |
Slični dokumenti
Uspjeh ili promašaj?
Thomas Edison je isprobao 2000 različitih elemenata kako bi saznao koji najbolje odgovara za žarnu nit u žarulji. Kada niti jedan od isprobanih nije ispunio očekivanja njegov pomoćnik se požalio: "Sav naš trud je bio uzaludan. Nismo ništa otkrili."
Edison je vrlo samouvjereno odgovorio: "Oh, prešli smo dugi put i naučili puno toga. Sada znamo da postoji 2000 elemenata koje ne možemo koristiti za izradu žarulje."
tekst preuzet sa: hr.facebook.com
Andrea je imala jednu jedinu želju - biciklu. Jednu žutu biciklu, brzinku, koju je vidjela u izlogu u gradu. Od nje su joj rasle zazubice. Vidjela ju je u svojim snovima, u bijeloj kavi, u spomeniku Karlu Velikom koji je bio na školskoj knjizi.
Ali Andreina majka je imala mnoštvo dugova, troškovi su rasli svaki dan. Nije još mogla kupiti skupu biciklu koju je sanjala Andrea.
Andrea je poznavala majčine novčane poteškoće i zato je odlučila zatražiti biciklu direktno od Boga. Za Božić. Svake večeri Andrea je istom rečenicom započinjala svoje molitve: "Sjeti se učiniti da imam žutu biciklu za Božić. Amen."
Svake večeri majka je slušala Andreine molitve za žutu biciklu i svake večeri žalost je više pritiskala njeno srce. Majka je znala da će Božić postati najtužniji dan za Andreu. Nije mogla nabaviti djevojčici biciklu i djevojčica će biti rastužena na smrt.
Stigao Božić; i naravno Andrea nije dobila biciklu. Navečer, kao i svake večeri djevojčica je kleknula pored kreveta i izgovorila svoju molitvu.
"Andrea" reče majka tužno, "mislim da ćeš biti nezadovoljna, jer nećeš dobiti biciklu za Božić. Nadam se da se ne ljutiš na Boga jer nije odgovorio na tvoje molitve." Andrea pogleda majku:"O, ne mama, nisam ljuta na Boga. Odgovorio je na moje molitve. Bog je rekao: NE!"
Naučimo iskreno moliti "Budi volja Tvoja!"