Dječakova slabost Novo!
0 preuzimanja
Desetogodišnji dječak odlučio je početi trenirati judo, usprkos tome što je izgubio lijevu ruku u teškoj prometnoj nesreći.
Krenulo mu je dobro, i nije mu bilo jasno zašto ga je, nakon tri mjeseca treninga, sensei (učitelj) i dalje učio samo jednom potezu.
“Sensei, zar ne bih trebao učiti i druge poteze?”, pitao je.
“Ovo je jedini potez koji znaš, ali ovo je jedini potez koji trebaš znati.” - odgovorio je sensei.
Dječak nije razumio učitelja, ali mu je vjerovao.
Nekoliko mjeseci kasnije dječak je na svom prvom turniru vrlo lako pobijedio u prva dva meča. Treći meč se pokazao težim, ali nakon nekog vremena, njegov protivnik je postao nestrpljiv i otvorio se, na što je dječak spretno iskoristio svoj jedan jedini potez i dobio i taj meč.
S tri pobjede našao se u finalu.
Ovaj put, njegov protivnik je bio veći, jači i iskusniji. Izgledalo je da je dječak u potpunosti nadjačan. Sudac je pozvao time-out. Želio je prekinuti meč, ali sensei nije dopustio.
Ubrzo nakon što je borba nastavljena, protivnik je napravio pogrešku. Istog trena, dječak je iskoristio svoj uvježbani potez i pobijedio. Postao je prvak.
Na putu kući, dječak i sensei analizirali su sve borbe. Dječak je pitao: “Sensei, kako sam osvojio ovaj turnir sa samo jednim potezom?”
“Pa osvojio si ga iz dva razloga”, rekao je sensei. “Prvo, skoro si u potpunosti ovladao jednim od najtežih poteza u džudu. A drugo, jedina poznata obrana za taj potez je da te protivnik zgrabi za lijevu ruku.”
Dječakova najveća slabost postala je njegova najveća snaga.
| Pregleda: | 1808 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 22. 05. 2020. |
Slični dokumenti
BOŽE, BILI SMO TAKO NAPREDNI
Nebeski Oče,
dolazimo danas preda Te da te zamolimo za oproštenje i da zamolimo Tvoje upute i vodstvo. Mi znamo da Tvoja riječ kaže «Jao onima koji zlo nazivaju dobrom», a to je upravo ono što smo mi učinili.
Izgubili smo duhovnu ravnotežu i pomiješali vrjednote.
Ispovijedamo, Oče, da smo ismijavali apsolutnu Istinu Tvoje Riječi i zvali to «moralnim pluralizmom».
Mi smo štovali druge bogove i zvali to «multikulturalnost».
Mi smo iskorištavali siromašne i zvali to «lutrija».
Mi smo zanemarivali ljude u nevolji i zvali to «samoodržanje».
Mi smo nagrađivali lijenost i zvali to «socijalna pomoć».
Mi smo ubijali nerođene i zvali to «slobodan izbor».
Mi smo ubijali one koji su činili pobačaje i zvali to «pravednost».
Oče, mi smo zanemarivali disciplinu svoje djece i zvali to «izgrađivanje samopoštovanja».
Mi smo zloupotrebljavali moć i zvali to «politička mudrost».
Mi smo zagađivali životni prostor prostaštvom i pornografijom i zvali to «sloboda izražavanja».
Mi smo ismijavali trajne vrijednosti naših predaka i zvali to «prosvjećenost».
Ispitaj nas, o Gospode, i upoznaj danas naša srca – iskušaj nas i vidi postoje li ikakvi zli putovi u nama.
Izliječi nas od svakog grijeha i učini nas slobodnim.
Molimo ovo u ime Tvoga Sina, živog Spasitelja, Isusa Krista. Amen.
"Dragi moj unučiću", govorila je baka, "ti me smatraš automatom. Dobro funkcioniram, ne koštam te ništa a dajem ti mnogo. Sad je dosta! Želim zaustaviti taj mehanizam kako bi ti shvatio da ja postojim. Ja darujem iz ljubavi, a ti?
Mislim da se isto tako ponašaš sa svima. I svog oca, majku, učitelje, prijatelje pa i samog Boga uzimaš kao automat. Vjerujem da bismo se sada trebali udružiti u sindikat i pregovarati o svojim pravima s obzirom na tebe.
Ako svi mi budemo prosvjedovali, vidjet ćeš da nećeš dugo izdržati. Svi koji te okružuju žele ti dati do znanja da i oni postoje.
Morao bi prestati smatrati sebe prekrasnim središtem onih koji te okružuju. Mi nismo u tvojoj službi niti smo automatski djelatnici. Ti pak nas niti ne primjećuješ, a govoriš da nas uvažavaš. Dosta mi je, moj dječače.
Ni Bog nije onaj koji automatski dijeli. Sretan si da i On ne prosvjeduje, da te je uvijek spreman strpljivo prihvatiti, jer si vrijedan u njegovim očima.
Dječače moj, Bog i mi očitujemo ti našu ljubav. Jesi li sposoban odgovoriti na nju?"
Yvon Cousineau "Odgojne vježbe za rad u skupinama"