Dva zidara - priča o svladavanju životnih poteškoća Novo!
0 preuzimanja
Prvi zidar: Po cijele dane slažem cigle jednu na drugu.
Dolazim ujutro na posao i slažem cigle sve do odmora za ručak.
Nakon ručka ponovno slažem cigle do kraja radnoga vremena.
Jedino zadovoljstvo na poslu je kada dobijem plaću za taj mjesec.
Drugi zidar: Ja gradim kuće.
Svaki dan mislim na ljude koji će u njima stanovati.
Mislim kako će biti radosni kad prvi put ugledaju svoj novi dom.
Mislim o djeci koja će u njima rasti.
Mislim o generacijama koje će ih uređivati i smatrati svojim domom.
Ja ne gradim kuću, ja gradim nekome DOM.
RAZMISLI: Što ti gradiš?
iz "Pričaj mi priču"
| Pregleda: | 4418 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 20. 05. 2020. |
Slični dokumenti
Uzmi mi oca a ostavi mi majku
Jedna izuzetno teška životna priča koju nikome ne bismo poželjeli da proživi.
Majka i otac su imali tešku nesreću. Završili su u bolnici sa teškim ozljedama i u komi. Imali su tri kćeri i sedmogodišnjeg sina. Djeca su puno vremena provodila u crkvi moleći se Nebeskom Ocu i Blaženoj Djevici Mariji da im spasi roditelje.
Jednog jutra svećenik je kod Gospina kipa našao poruku napisanu nezgrapnim dječjim rukopisom. Uspio je pročitati "Draga Majko Marijo ako moram birati između oca i majke, molim te draga Majko Sveta spasi mi majku, a oca mi uzmi sa sobom."
Svećenik je znao da djeca stalno dolaze moliti i pretpostavio je po rukopisu da je poruku napisao dječak. Kad su se djeca došla moliti, svećenik je čekao da završe i onda upitao dječaka zna li tko je napisao poruku. Kad je ovaj potvrdio da je on autor poruke svećenik je pitao zašto je zamolio nebesku Majku da ako mora birati između oca i majke neka mu ostavi majku na životu, a neka oca uzme sa sobom. "Velečasni, ja ću narasti i postat ću jak i moći ću da zamjenim svoga oca u poslovima, ali tko će mi zamijeniti majku". Svećenik na to, vidno potresen, ostade bez riječi.
prepričano prema tekstu na: hr.facebook.com/molitveni.lanac
Osmijeh nas ništa ne košta, a djeluje čudesno. Obogaćuje onoga kome je namijenjen, a ne osiromašuje onoga, koji ga poklanja. Nitko nije tako bogat, niti tako siromašan, da si ga ne bi mogao priuštiti. S njime svatko samo dobija. Osmijeh unosi sreću u dom, pozdrav je prijatelju, pomoć pri sklapanju poslova. Osmijeh je kao odmor za umornoga, putokaz izgubljenomu, sunčana zraka za žalosnoga i najbolji prirodni lijek protiv ljutnje. Ne može ga se kupiti, posuditi ili ukrast, jer ima pravu vrijednost samo kad ga se poklanja.