Što je bilo poslije Novo!

0 preuzimanja

slon-clipartPromisli koliko često bojaš slonove? Psihologinja je studentima ekonomije dala vježbu „upravljanje vremenom”. Za 90 minuta trebaju obaviti 15 zadataka i skupiti što veći broj bodova. Zadatci su bili različiti i donosili su različiti broj bodova. Prijevod kartice teksta s engleskog jezika donosio je 30 bodova. Tri zadatka nosila su 10 bodova, napraviti brod od papira, zbrojiti brojeve do 20, priložiti poništenu prijevoznu kartu ili iskorišten bon nosilo je 2 boda... i... obojati četiri crteža slona! Mislila je: svatko će analizirat zadatke, i izabrati one koji nose najveći broj bodova. Ali studenti su izabrali bojanje slonova. Znali su oni da se isplati prevesti tekst, ali više im se sviđalo bojanje slonova. To u životu često činimo: radimo ono što nam se sviđa, a ne ono što bismo trebali. Nema ništa loše u bojanju slonova, ali ako želimo ostvariti neki cilj slonove treba staviti barem na drugo mjesto. Moramo naučiti postaviti prioritete; za bojanje slonova uvijek će se naći vremena.

prema istoimenoj knjizi Dubravke Miljković i Majde Rijavec

Pregleda: 2080 Pregleda
Preuzimanje: 0 puta
Ažurirano: 18. 05. 2020.

Slični dokumenti

Vjernost
Vjernost

Ulicom je išao čovjek sa svojim konjem i psom. Išli su uzbrdicom, sunce je peklo, bijahu jako žedni. Na jednom zavoju vidjeli su prekrasna mramorna vrata koja su vodila na trg, a nasred trga stajao zdenac s kristalno čistom vodom.

Život je poput rijeke
Život je poput rijeke

Vjerujem da je život poput rijeke i da većina ljudi uskače u tu rijeku a da nikada zaista ne odlučivši gdje žele završiti. I tako za vrlo kratko vrijeme oni bivaju uhvaćeni u struji: struji događaja, struji strahova, struji izazova.

Zanimljivosti

Najduže svjetsko hodočašće je u Santiago de Compostelu, svetište sv. Jakova apostola u Španjolskoj. “Francuski put” dužine 800 km hodočasnici prelaze pješice, na konjima ili biciklom. Ako se krene iz Pariza, putem koji se skupa sa još 3 ujedinjuje u “Francuski put” duljina hodočašća je čak 2 000 km.

Humor

Jedan katolički svećenik i jedan rabin putovali vlakom. Kad je došlo vrijeme marende svećenik izvadi sendvić od kruha i salame i ponudi i svog suputnika. Rabin se zahvali i reče: “Ne smijem jesti svinjetinu, vjera mi brani.” “Ne znaš što propuštaš!” svećenik će na to i u miru pojede svoj sendvić. Kad je trebao izaći iz vlaka rabin, opraštajući se, reče: “Doviđenja i pozdravite svoju ženu.” “Ja nemam ženu, vjera mi brani” svećenik će na to. “Ne znaš što propuštaš…”

Poslovice

Ljudi se poznaju po znoju i po danoj riječi. (Arapska)