Vrana - poučna priča o poštivanju roditelja Novo!
0 preuzimanja
Starac je sjedio u dvorištu svoje kuće zajedno sa sinom koji je upravo diplomirao na uglednom sveučilištu. Iznenada, vrana sleti na zid. Otac upita sina: “Što je ono?” Sin odgovori: “Vrana.” Nakon nekog vremena, otac upita ponovo: “Što je ono?” Sin odgovori: “To je vrana.” Nije prošlo dugo, a otac opet upita: “Što je ono?” Sin nervozno odgovori: “Rekao sam ti da je vrana!!” Otac ponovo upita: “Što je ono?” Ovaj put sin odgovori grubim tonom: “Oče, stalno me pitaš jedno te isto. To je vrana. Zar zaista nisi u stanju to razumjeti!?!” Otac ustade i ode u kuću. Vrati se sa svojim starim dnevnikom u kojem je pisalo: “Danas je moj mali sin sjedio sa mnom u dvorištu, kad je doletjela vrana. Dvadeset i pet puta me je upitao: ‘Što je ono?’, i dvadeset i pet puta sam mu odgovorio da je to vrana.” “Kad si bio mali, postavio si mi ovo pitanje dvadeset i pet puta i ja sam ti svaki put odgovorio. A kad sam ja tebi danas postavio isto pitanje, i ponovio ga samo pet puta, ti si se iznervirao, naljutio i ponašao grubo prema meni.” POUKA: Ako uvijek i ne razumiješ zašto, poštuj zapovijed Božju: “Poštuj oca i majku da dugo živiš i dobro ti bude na zemlji!”
| Pregleda: | 5394 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 11. 12. 2019. |
Slični dokumenti
ednoga dana jedan mladić stajao je u središtu grada razmišljajući kako on ima najljepše srce u cijelom onom kraju. Prošla je velika povorka ljudi i svi su oni priznali kako je njegovo srce savršeno. Nije bilo crtice niti zareza na njemu. Mladić je bio jako ponosan i još se više i glasnije hvalio svojim prelijepim srcem.
Prema grčkoj mitologiji nimfa Eho zaljubila se u prelijepog mladića Narcisa koji na nju uopće nije obraćao pažnju. Eho je venula od tuge sve dok od nje nije ostalo ništa osim glasa. Boginja Osvete osudila je oholog Narcisa da se zaljubi u svoj odraz u jezeru. Toliko je bio opčinjen sobom da je jednog dana upao u jezero i utopio se. Poslije Narcisove smrti, došle su Drijade - gorske vile - i vidjele da se jezero pretvorilo u vrč slanih suza. „Zašto plačeš?” - pitale su ga. „Oplakujem Narcisa”, reče jezero. „Ah, ne čudi nas što oplakuješ Narcisa. Mi smo stalno po šumi trčale za njim, a jedino si ti imalo prilike izbliza promatrati njegovu ljepotu.” “Narcis je bio lijep?” - iznenadi se jezero. “Tko bi to mogao znati bolje od tebe? Na tvoje se obale svakog dana naslanjao.” - odgovoriše Drijade. Jezero zašutje trenutak pa reče: „Oplakujem Narcisa, ne zbog njegove ljepote, već zato što sam, svaki put kada bi legao na moje obale, gledao kako se u dubini njegovih očiju zrcali moja vlastita ljepota.”
Oscar Wilde
Prepoznaješ li sebe u Narcisu ili u jezeru? OHOLOST JE TEŠKI GRIJEH IZ KOJEGA NASTAJU MNOGI DRUGI GRIJESI