Bijela marama - B. Ferrero Novo!
0 preuzimanja
Polako se bližio izlazak iz zatvora. U zatvoreniku se sve više budio strah pred susretom s ukućanima. Hoće li me primiti? Ili će me prezreti i odbaciti? Bojao se pravoga odgovora. Stoga odluči: zaboravit ću dom i svoje!
Jedva je odlučio ukrcati se na vlak. Putovanje ga je iscrpljivalo. Bojao se svakoga zavoja.
No, potajno se ipak nadao da će ga toplo prihvatiti pa je napisao pismo: Na jabuku pred kućom objesite mi znak ako me niste odbacili – bijelu maramu koju ću moći vidjeti iz vlaka.
Kad je vlak stao i on došao pred kuću, na jabuci je ugledao tisuće marama!
Jabuka je cvala maramama oproštenja i radosne dobrodošlice!
| Pregleda: | 1972 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 09. 12. 2019. |
Slični dokumenti
Dvije konkurentske tvornice cipela htjele su proširiti tržište na Afriku. Obje su poslale svog menadžera i dale mu titulu "Voditelj prodaje za afričko tržište."
U kućici na kraju grada življaše jedna mala sretna obitelj, u miru i radosti. Sve dok se jednog dana nad njihov dom nisu nadvili crni oblaci dima. Dok je vatra buktala roditelji i djeca istrčali su vani na otvoreno. Sretni što su živi i zdravi zagrlili su se čvrsto. Namoćni. Gledali su svoju kuću u plamenu i dimu.
U jednom trenutku se zgledaše sa užasom u očima jer je nedostajao najmlađi dječak od četiri godine. U trenutku dok su izlazili, on se uplašio goleme vatre, gušen dimom vratio se natrag i popeo na gornji kat.
Što učiniti? Otac i majka pogledaše se preneraženo, sestre su počele urlati. Ući u oganj je nemoguće. Vatrogasci kasne.
U tom trenutku, gore visoko otvorio se prozor. Na njemu je stajao dječak i izbezumljeno dozivao: "Tata, tata!"
Otac je zavikao što ga je grlo nosilo: "Skoči dolje!" Dječak ispod sebe nije vidio ništa osim vatre i gustog dima, ali je čuo glas i odgovorio preplašeno: "Tata, ja te ne vidim... - "Ja tebe vidim i to je dovoljno. Skači dolje!" Vikao je nesretni čovjek. Dječak skoči i nađe se zdrav u raširenim rukama oca koji ga je uhvatio u letu.