Osmi dan - priča B. Ferrera Novo!
0 preuzimanja
Sutradan dođe Bog vidjeti što je stvorio. Možda treba nešto popraviti... Na obalama rijeka bilo je sivog, zelenog i šarenog kamenja. Pod zemljom je također bilo kamenja, ali ono je bilo skriveno i zatrpano. Bog je dotaknuo to kamenje, a ono se pretvorilo u dijamante, smaragde i milijune dragulja što su zasvjetlucali u dubinama zemlje. Gospodin pogleda cvijeće, jedno ljepše od drugoga. Tu nešto nedostaje, pomisli, i blago puhnu u latice: kad, gle, cvijeće se ogrne prekrasnim mirisima. Siv i tužan ptić sleti mu na ruku. Bog mu nešto zafićuka i ptić počne cvrkutati. Zatim je Bog prozborio nebu i ono se zarumenilo od radosti. Tako je nastao zalaz sunca. Ali, što je to Bog šapnuo čovjeku da bi postao čovjekom? U onaj divni dan, u ono praskozorje, Bog mu je šapnuo samo dvije riječi: VOLIM TE.
Bruno Ferrero
| Pregleda: | 1638 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 04. 12. 2019. |
Slični dokumenti
Sedamdesetih godina 19. stoljeća na jugoistoku SAD-a rodio se dječak koji nije poznavao svoga oca. Njega i njegovu majku mještani su gledali s prijezirom i mrmljali si u bradu: “Što ovi ne odu iz našega grada; tko je uopće otac malome?”
Bog je načinio ženu šestoga dana, radeći prekovremeno. Došao je anđeo i pitao ga: “Zašto trošiš tako puno vremena na nju?” I Bog odgovori: “Jesi li vidio što sam joj joj sve dao, specifikaciju prema kojoj ju oblikujem?" “Mora znati prati, ali ne smije biti od plastike.