Bojiš li se današnjice? Novo!
0 preuzimanja
“Bojiš li se današnjice?”
“Ne, ne baš previše”, rekla sam. “Danas ću nekako prebroditi s tvojom pomoći.”
“Onda prepusti sutrašnjicu meni.”
Pomislila sam na Isusove riječi: “Ne budite dakle zabrinuti za sutra. Sutra će se samo brinuti za sebe. Dosta je svakom danu zla njegova.” Činilo se kao da mi Isus kaže kako ne bih trebala prebacivati sutrašnju brigu na današnji dan.
Gledanje u budućnost uvijek mi je donosilo strah.
“Da, Gospodine, znam da sve sutrašnjice pripadaju tebi”, rekla sam. “Želim naučiti živjeti danas za danas.”
To mi je bilo teško zato što sam vizionar. Još dok sam bila dijete, imala sam planove i snove za budućnost. No sada sam shvatila da, ako se ne želim mučiti budućnošću, moram naučiti živjeti u sadašnjosti. Iskoristiti ovaj dan za Božju slavu!
E. Mittelstaedt - U mojim cipelama
| Pregleda: | 1523 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 04. 12. 2019. |
Slični dokumenti
Živjela dva pustinjaka u nekoj oronuloj kolibi. Dijelili su jedini sobičak koji su imali. Dane su provodili propovijedajući po okolnim selima.
Neki čovjek putovao k velikoj kući - k posljednjoj postaji svih ljudi. Promatrao je ... i promatrao. Uz put je bilo mnogo toga: ptice pjevice i rascvalo cvijeće. Pjevao je i smijao se s njma. Zaustavljao se pored zaplakane djece, plakao s njima i otirao im suze. Sve je skupljao u svom srcu. A ruke je držao slobodne, da bi njima mogao mahati, milovati ili pak svirati frulu.
- Nije li ovaj siromašak? - govorili su ljudi. - Nisam li bogat? - mislio je on sam. Tako on dođe na velika vrata posljednje postaje svih ljudi. Bog sam mu otvori. - Tebe sam već više puta vidio - reče čovjek. - U pticama, cvijeću, u nasmijanim ljudima. Nisam li te vidio da plačeš u suznim očima djece? Bog samo reče: - Uđi! U velikoj je kući pjevao zbor: - SRETAN ČOVJEK VIDI DALJE OD OBZORA!
Drugi čovjek putovao k velikoj kući - k posljednjoj postaji svih ljudi. Nosio je teške kovčege. Sve što je na putu otkrio, htio je imati i zadržati... Ruke su mu bile preslabe da sve to prihvate. - Biti bogat znači biti sretan! - naučio je. Svakog dana brojio je svoje kovčege da vidi nije li uz put što izgubio. Uvijek je brižno pazio da se ne spotakne o kamen ili da se ne sklizne po travi. Tako su mu i oči bile potpuno zaposlene. Tako dođe on na velika vrata posljednje postaje svih ljudi. Bog mu sam otvori. - Zašto mi ne pomogneš? - reče čovjek. - Ne mogu sam sa svom ovom prtljagom na vrata! Nije prepoznao Boga. Mislio je da je vratar. Dade mu napojnicu i pomisli u sebi: - Što ću ja ovdje, zapravo? - Da, što hoćeš ti ovdje, zapravo? - reče Bog. - Mi se uopće ne poznajemo. U velikoj kući pjevao je zbor: - SRETAN ČOVJEK VIDI DALJE OD OBZORA! Ovaj čovjek nije shvatio pjesmu. Ne shvaća je ni danas.