Adventski vijenac - simbolika i kako je nastao Novo!

0 preuzimanja

adventski-vijenac-animacijaPrvi adventski vijenac, kakav danas poznajemo, pojavio se u Njemačkoj 1838. godine u Hamburgu, u domu za siromašnu djecu. Evangelistički pastor Johann Hindrich Wichern okupio je siročad s ulice i smjestio ih u jednu trošnu kuću koja je time postala njihovim novim domom. Želeći djeci bez ikog svog uljepšati dane uoči Božića odlučio je napraviti veliki drveni vijenac i na njemu poslagati upaljene svijeće. Upalio ih je ukupno 24, od toga 19 malenih za svaki dan osim nedjelje i četiri velike, za svaku nedjelju uoči Božića. Ovaj ritual se djeci jako svidio pa je stoga odlučeno kako će se svake godine u isto vrijeme obnavljati. 13 godina kasnije vijenac su počeli ukrašavati grančicama zimzelenog drveća kako bi ga uljepšali, a kasnije je drvo od kojeg se vijenac radio u potpunosti zamijenilo zimzeleno granje. S vremenom se ovaj simpatičan običaj proširio po cijeloj Njemačkoj da bi ga potom prihvatili i kršćani iz drugih europskih zemalja, a potom i u Americi i diljem svijeta gdje je prisutna kršćanska vjera. Krajem 19. stoljeća polako se u svima njima ustoličio običaj pletenja adventskog vijenca no u međuvremenu su na njemu, uz zimzelene grančice od kojih je spleten, ostale samo četiri svijeće u čast četiri adventske nedjelje, uz još jednu koja se stavlja nasred vijenca.

Danas adventski vijenac možemo kupiti u bilo kojoj trgovini mješovite robe, što je odraz sve snažnije komercijalizacije Božića no prema tradicionalnim kršćanskim običajima trebali bi ga sami napraviti. Vijenac se plete od grančica lovora koje označavaju pobjedu nad grijesima, od grančica cedra koje simboliziraju snagu, te od lišća božikovine koje podsjeća na vijenac od trnja kojeg je Isus nosio kada su ga vodili na razapinjanje. U njega se ponekad dodaju i grančice ružmarina.

Vijenac simbolizira vječnost jer nema početka ni kraja. U današnje vrijeme svijeće na vijencu su u raznim bojama: crvene, boja zlata, srebra, bijele... Tradicionalno su u viijencu tri ljubičaste svijeće i jedna ružičasta. Na prvu adventsku nedjelju, pali se prva ljubičasta svijeća, simbol nade, nade u dolazak Mesije. Podsjeća na proroke koji su predvidjeli Kristovo rođenje. Odabir ljubičaste boje nije slučajan. Upravo ona predstavlja boju pokajanja i posta, a također označava i kraljevsku boju što je čini prigodnom za dolazak Krista Kralja svega svijeta. Drugim riječima, upravo kroz ovu boju objedinjujemo simboliku Isusove patnje na križu i slavlja zbog njegovog očekivanog dolaska koji predstavlja konačno spasenje.

Na drugu adventsku nedjelju pali se druga svijeća koja predstavlja ljubav. Neki je nazivaju i Betlehemskom svijećom, a pali se prvenstveno u čast jaslica u kojima je mali Isus boravio u štali odmah po svom rođenju. Treće adventske nedjelje pali se ružičasta svijeća koju znamo i kao Svijeću pastira, a ova vesela boja odabrana je zbog toga jer predstavlja radost. Tada, naime, nastupa vrijeme kada razdoblje pokajanja zamjenjuje razdoblje radosti zbog skorašnjeg Isusovog rođenja. Četvrta adventska svijeća ponovno je ljubičaste boje, pali se posljednje nedjelje uoči Božića, a nazivamo je još Anđeoskom svijećom. Ona simbolizira mir.

Na samu badnju večer, nekoliko sati uoči Božića, pali se peta svijeća, ona bijele boje, koja se može staviti usred vijenca ili na neko drugo mjesto u našem domu, a nazivamo je Kristovom svijećom. Ona predstavlja život Krista koji je došao na ovaj svijet, a bijela je zbog toga jer bijela boja simbolizira čistoću i bezgrešnost.

Svijeće se pale zbog toga jer nas njihova svjetlost podsjeća na Isusa koji predstavlja simboličko svijetlo koje će nas izbaviti od tame i grijeha te nam donijeti nadu i spasenje. Tijekom Adventa paljenje svijeća ima i dodatnu simboliku. Svakim tjednom palimo jednu više čime polako iz razdoblja mraka i straha prelazimo u razdoblje svjetlosti i nade. Kako nedjelje prolaze tako svjedočimo sve većoj svjetlosti i na taj način naša nada raste da bi kulminirala u trenutku paljenja bijele Kristove svijeće koja nam kaže kako se rodio Spasitelj.

Korjene adventskog vijenca možemo potražiti još u doba antike kada je vijenac predstavljao simbol pobjede tj. trijumfa nad neprijateljem. Stoga kršćanima adventski vijenac simbolizira borbu protiv tame i grijeha, borbu koja je puna nade u Krista i njegovo spasenje.

prema: www.fizzit.net

Pregleda: 3087 Pregleda
Preuzimanje: 0 puta
Ažurirano: 30. 11. -0001.

Slični dokumenti

Mesija je zakasnio - priča
Mesija je zakasnio - priča

Priča kaže kako je jednoj revnoj židovskoj zajednici stigla obavijest da će u pashalnoj noći svečane subote doći Mesija i da će upravo iz njihove zajednice započeti svoje poslanje. U subotnju večer okupili su se svi članovi zajednice. Žene su pripravile večeru prema zakonskim propisima, a muškarci su se dogovorili oko pjesama, glazbe i plesova. Bili su uvjereni da će te noći Mesija napokon doći.

Slavlje je otpočelo… Ponoć: svaki čas se mogao pojaviti! Jedan sat po ponoći: samo što nije stigao! Dva sata: srca su jako kucala. Tri sata: počeo se javljati umor. Četiri sata: neki su počeli sumnjati. Pet sati: neki su zadrijemali, a ostali su zijevali boreći se sa snom. Mesija nije još došao.

Podne: Mesija je konačno pokucao na vrata! Na vratima se uljudno ispričao: 'Oprostite, ali naišao sam na dijete koje je plakalo pa sam ostao da ga utješim.' Mesija neće doći sve dok djeca plaču.

(Bruno Ferrero)

Zapitaj se - Alfred Nobel
Zapitaj se - Alfred Nobel

Prije nekih stotinu godina čovjek je pogledao u jutarnje izdanje novina i na iznenađenje i užas, pročitao među osmrtnicama svoje ime. Zapitao se: “Jesam li ovdje ili sam tamo?”

Zanimljivosti

U Oxfordu u Velikoj Britaniji izgrađeno je 65 crkava. Svaki od 39 koledža ima kapelicu. Oltar u koledžu Corpus Christi pripisuje se Rubensu.

Humor

Umre muž. Nakon nekoliko mjeseci umre i žena i dolazi u raj. Čim je ugledala muža potrči k njemu: – Ljubavi, opet smo zajedno! – NE! Jasno je bilo rečeno: “Dok vas smrt ne rastavi”! na to će muž

Poslovice

Nije sretan onaj tko ima ono što želi, već onaj koji ne želi ono što nema. (Latinska)