Večernji susret Novo!
0 preuzimanja
Isuse, dođoh Ti reći,
kako me u grlu guši, od isplakanih suza kako me boli u duši.
Dođoh ti šaptat kako mi križ izrani rame i kako ga teško nosim jer je pretežak za me.
Dođoh ti se tužit u suton ovog dana, jer me odviše boli i peče ova rana.
Kleknuh da ti se jadam, al me zbuni tvoje raspelo, Žižak ti osvjetli lice, raspeto, presveto tijelo.
U suzama, izmučen, izboden, raspet i sam, o Bože, što da se tužim, pa mene je pred Tobom sram.
Gle, Ti nijemo šutiš, nikome se potužio nisi, a Tvoje presveto tijelo stravično na križu visi.
Probodene noge i ruke, probodeno je srce Tvoje, Kako je tuga Tvoja teška i sitne boli moje.
Isuse, dođoh Ti se jadat u suton ovoga dana, al motreć Tebe, iščeznu moja rana.
Zlatko Sudac
| Pregleda: | 2320 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 30. 11. -0001. |
Slični dokumenti
Dogodilo se u kući u kojoj sada stanujem, prije otprilike 60 godina.
U to doba, običaj je bio da putnici koje noć uhvati na cesti, u nekoj obližnjoj kući
zamole za večeru i noćenje na sjeniku.
Tako je bilo i jedne jesenje večeri u Zagrebu.
U kuću moje bake i djeda došao je putnik i zamolio za prenoćište. Uz večeru su razgovarali. Pita ga djed: "Odakle idete?"
"Idem iz Lepoglave, bio sam u zatvoru 35 godina. A za sve je kriva moja mama."
"Pa kako mama, što je napravila?"
"Kad sam imao 7 godina otišao sam u susjedovu kuću i ukrao sam iglu za šivanje.
Donio sam ju kući, a mama je rekla - bravo sine, baš nam je trebala igla!
Nakon toga sam nastavio krasti sitnice po kućama.
Počeo sam krasti i od prolaznika i jednom sam u pokušaju krađe ubio čovjeka.
Tako je jedna igla i mamina pohvala odredila moj cijeli život..."
preuzeto s jednog bloga
Prepelicu zadesila strašna nesreća - zapalila joj se kuća.
Doletjela sjenica vidjeti što se dogodilo.