Molitvena pravila Novo!
0 preuzimanja
1. Uzmi dnevno par minuta vremena, budi sam u tišini. Otpusti tijelo, razum i srce.
2. Govori s Bogom, jednostavno i prirodno. Ispričaj mu sve što imaš na srcu. Govori mu svojim riječima. On ih razumije.
3. Vježbaj razgovor s Bogom, kad si kod svog svakodnevnog posla. Zatvori na par sekunda oči, tamo gdje jesi: u dućanu, za pisaćim stolom, u autobusu...
4. Sjeti se činjenice, da je Bog uvijek uza te i da ti pomaže. Ne smiješ stalno na Boga navaljivati i moliti ga za blagoslov, nego pođi od činjenice da te on želi blagosloviti.
5. Moli s uvjerenjem, da će tvoje molitve preko svih mora i planina zaštiti one koje voliš i da su oni okupani u Božjoj ljubavi.
6. Kad moliš imaj pozitivne a ne negativne misli.
7. Trebaš uvijek u molitvi utvrditi da si spreman prihvatiti Božju volju kako on to hoće.
8. Stavi kod molitve sve u Božje ruke. Moli za snagu, da možeš činiti najbolje što možeš, ostalo s punim povjerenjem prepusti Bogu.
9. Pomoli se i za one, koji te ne vole, ili koji su ti učinili zlo. To će ti dati izvanrednu snagu.
10. Dnevno izreci molitvu za tvoju domovinu i za mir u svijetu. Najjednostavnija uputa glasi: govori s Bogom tako kao da sjedi na stolici do tebe u sobi i da ti govori: Što želiš da ti učinim?
(Theodor Bovet, liječnik u Zürichu)
| Pregleda: | 1686 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 24. 09. 2019. |
Slični dokumenti
- Božić 7. siječnja slave oni kršćani koji se u liturgiji drže julijanskog (“starog”) kalendara, a po tom kalendaru 7. siječnja je 25. prosinca
- NEKI katolici i pravoslavni drže se novog, a neki starog kalendara: 7. siječnja Božić slave vjernici Srpske i Ruske PRAVOSLAVNE Crkve i KATOLICI Ukrajinske grkokatoličke Crkve.
- 25. prosinca Božić slave svi KATOLICI rimskog obreda (službeno: latinska Crkva), ali isto tako i vjernici Grčke, Bugarske i Rumunjske PRAVOSLAVNE Crkve.
Iznimka je Armenska Crkva koja blagdan Bogojavljenja i Božić slavi isti dan - 6. siječnja, prema staroj kršćanskoj tradiciji.
prema: profesor Ivan Zelić objektivno.hr
Božić.
Rekoh joj: "Nacrtaj mi Božić."
Dugo je sjedila.
Zamišljena.
Nad papirom.
S olovkom u ruci.
Napokon se odlučila.
Povukla je pri dnu lista crtu od jednog do drugog kraja,
a onda se dugo i upitno zagledala u mene.
A ja, ja nisam znao što reći i više - tek tako, upitah:
S koje strane to treba gledati?
Ona odmakavši olovku od usta i privukavši papir bliže meni,
tiho reče: - Ovako je bilo prije Božića.
Nebo je veliko, a zemlja mala.
- Potom obrne list, tako da je crta koju je povukla bila sasvim pri vrhu.
Reče: - A ovo je poslije Božića. Nebo i zemlja su narasli.
Zemlju sam nacrtala ali od neba je tek ovo malo stalo.
Sada ti je nebo svuda tu okolo.
I zaokruži rukom uokolo lista.
Gledala me zabrinuto, kao da se pita razumijem li, a onda me obujmi svojim ručicama.
Reče: - Hajde, idemo gledati bor, pa ćemo poslije pričati što smo vidjeli.
Siguran sam, sve lijepo vidio sam te večeri među onim granama, svjetlima.
Tek, bojim se, da nje nije bilo, ništa ne bih vidio.
(Stjepan Lice)