Što je bilo poslije Novo!
0 preuzimanja
Promisli koliko često bojaš slonove? Psihologinja je studentima ekonomije dala vježbu „upravljanje vremenom”. Za 90 minuta trebaju obaviti 15 zadataka i skupiti što veći broj bodova. Zadatci su bili različiti i donosili su različiti broj bodova. Prijevod kartice teksta s engleskog jezika donosio je 30 bodova. Tri zadatka nosila su 10 bodova, napraviti brod od papira, zbrojiti brojeve do 20, priložiti poništenu prijevoznu kartu ili iskorišten bon nosilo je 2 boda... i... obojati četiri crteža slona! Mislila je: svatko će analizirat zadatke, i izabrati one koji nose najveći broj bodova. Ali studenti su izabrali bojanje slonova. Znali su oni da se isplati prevesti tekst, ali više im se sviđalo bojanje slonova. To u životu često činimo: radimo ono što nam se sviđa, a ne ono što bismo trebali. Nema ništa loše u bojanju slonova, ali ako želimo ostvariti neki cilj slonove treba staviti barem na drugo mjesto. Moramo naučiti postaviti prioritete; za bojanje slonova uvijek će se naći vremena.
prema istoimenoj knjizi Dubravke Miljković i Majde Rijavec
| Pregleda: | 2080 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 18. 05. 2020. |
Slični dokumenti
Pored Bazilike Isusova groba, Bazilika Isusova rođenja je najsvetije kršćansko mjesto na svijetu. Nalazi se u gradiću Betlehemu udaljenom tek 10-ak kilometara od Jeruzalema.
Najsvetiji dio Bazilike je djelomično prirodna a djelomično umjetno uređena špilja u koju se ulazi mramornim stepenicama iz kapele. U špilji je srebrna zvijezda sa četrnaest krakova koja označava mjesto na kojem je Isus rođen. Na njoj je napisano “Hic de Virgine Maria Iesus Christus natus est” (Ovdje se od Djevice Marije rodio Isus Krist).
Betlehem
Betlehem ili kako se još spominje u Starom zavjetu Efrata, na hebrejskom znači Kuća kruha, a na arapskom Beit Lahm ima značenje Kuće mesa.
Betlehem je bio glavni grad Judina plemena. Prvo spominjanje grada je povezano sa smrću jedne od četiri majke židovskog naroda - Jakovljeve voljene žene Rahele.
U starozavjetnoj Knjizi o Ruti opisna je ljubavna priča Boaza i Rute Moapke, Davidovog pradjeda i prabake koja se odigrala na žitnim poljima Betlehema.
U Betlehem je Gospod poslao proroka Samuela da pomaže Davida za kralja. Iz Betlehema je David krenuo na možda najopjevaniji dvoboj u svjetskoj povijesti, dvoboj protiv Golijata, Filistejca iz Gata.
Betlehem je mjesto Isusova rođenja. U Evanđelju po Luki govori se da su Josip i Marija koja je bila pred porodom morali doći u Betlehem iz Nazareta zbog popisa stanovništva. Time se ispunjava starozavjetno proročanstvo proroka Miheja da će se Mesija roditi u Davidovu gradu. Luka spominje i posjet anđela pastirima koji su bili na poljima današnjeg sela Beit Sahur. U Evanđelju po Mateju spominje se dolazak tri mudraca koji su prativši zvijezdu došli pokloniti se Spasitelju i donijeti mu darove. Spominje se i pokolj djece Betlehemske.
Mjesto Isusova rođenja kroz povijest
Prve kršćanske zajednice nastanjene u Betlehemu čuvaju spomen na špilju u kojoj je Isus rođen. No, kršćani su do četvrtog stoljeća proganjani i nisu u mogućnosti ovjekovječiti mjesto bogomoljom.
Car Hadrian u drugom stoljeću gradi nad špiljom Hram posvećen Bogu Adonisu.
Više od tri stotine godina poslije Isusova rođenja na istom mjestu Car Konstantin i njegova majka Jelena podižu 339 godine veličanstvenu Baziliku sa špiljom u središtu.
Pedesetak godina kasnije po izgradnji crkve u Betlehem dolazi Sveti Jeronim (naše gore list, rođen na granici rimskih pokrajina Dalmacije i Panonije), crkveni naučitelj, jedan od najvećih crkvenih otaca, teologa i filozofa. Jeronim živi kao isposnik i kasnije osniva muški samostan u Betlehemu. Njegov možda najveći doprinos kršćanstvu je prijevod Starog zavjeta s hebrejskog na latinski jezik (Vulgata), prijevod koji se i danas koristi.
Zahvaljujući Jeronimovoj prijepisci s vlastelom Rima u Betlehem dolaze rimske patricije Paula i njena kćerka Eustohija koje većim dijelom financiraju osnivanje muškog i ženski samostan. Podzemne prostorije u kojima je Sveti Jeronim prevodio Svete knjige se nalaze ispod današnje crkve Svete Katarine, izgrađene tik do Bazilike Isusova rođenja.
Veličanstvena Konstantinova crkva pretrpjela je veliku štetu u velikoj pobuni Samarijanaca u šestom stoljeću. Car Justinian I Veliki i carica Teodora grade novu crkvu obloženu mramorom i mozaicima. Vjerojatno je na ulazu bio mozaik koji opisuje dolazak Tri kralja s Istoka. Mozaik Tri Kralja odjevena u perzijske odore koji sedolaze pokloniti se Isusu odigrati će presudnu ulogu u očuvanje Justinianove crkve pri provali Perzijanaca početkom sedmog stoljeća kad su ostale crkve sravnjene sa zemljom, a jedino je crkva u Betlehemu ostala očuvana.
Kalif Omar u sedmom stoljeću osvaja Svetu zemlju, ali ne razara crkvu. Čak i fatimski kalif Al Hakem koji je dao razoriti Baziliku Isusovog groba poštedio je Baziliku Isusova rođenja.
Dolaskom križara, crkva dobija novi sjaj. Boldvin I 24.12.1100. okrunjen je za prvog Kralja Jeruzalemskog kraljevstva baš u Bazilici Isusova rođenja. Situacija se bitno mijenja porazom križara na Hitinskim rogovima 1187. od strane najpoštovanijeg islamskog vođe Salah al Dina. Zub vremena, potresi i prirodne nepogode tijekom stoljeće nepovoljno utiču na stanje Bazilike, a Mamluci, a poslije njih Otomansko carstvo koji su vladali Svetom zemljom do kraja Prvog svjetskog rata vrlo često onemogućavaju osnovne popravke sakralnih objekata.
Prostor Bazilike Isusova rođenja
Na ulazu u crkvu jasno se mogu vidjeti okviri ulaznih vrata iz vremena Bizanta, križara i “Vrata Poniženja” iz vremena Otomanskog carstva.
Unutrašnjost crkve je sačuvala arhitektonske osnove crkve iz šestog stoljeća. U Konstantinovoj crkvi pod je bio prekriven mozaicima koji se zahvaljujući arheološkim radom Britanaca 1932. godine mogu vidjeti i danas. Bizantska crkva je bila cijela prekrivena mramorom.
Unutrašnji prostor je podjeljen kolonadom od 12 stupova u četiri reda. Stupovi su izrađeni od crvenkastog betlehemskog kamena, a na njima su su bili naslikani istočni i zapadni sveci, redovnici, ali i svjetovni donatori.
Drveni ikonostas je iz 18 stoljeća.
Mozaici koji se nalaze iznad stupovi su djela majstora iz vremena križara i podijeljeni u tri skupine. Najniže je prikazana Isusova geneologija, u sredini su generalne i lokalne sinode a iznad njih procesija anđela.
Špilja se nalazi točno ispod prostora iza Ikonostasa. Ulazi se s desne strane mramornim stepenicama i izlazi s lijeve strane. S desne strane (južne) se nalazi Kapela Svetog Nikole koja kao i većina Bazilike pripada grčkoj pravoslavnoj crkvi, a na izlazu iz špilje nalaze se dva oltara armenske pravoslavne crkve. Katoličkoj crkvi pripada Kapela jaslica i prolaz iz Crkve Svete Katarine do špilje.
Crkva Svete Katarine
Iznad špilje u kojoj je Sveti Jeronim prevodio svoje monaške dana u već u četrnaestom stoljeću franjevci grade kapelicu posvećenu Svetoj Katarini Aleksandrijskoj. Križari grade veliku crkvu koja se nalazi unutar franjevačkog samostana. Polnoćka misa, predvođena latinskim patrijarhom Jeruzalema koju milijuni kršćana gledaju na televiziji prenosi se uoravo iz ove crkve.
Bazilika Isusovog rođenja na UNESCO-voj listi ugrožene Svjetske baštine
UNESCO je 2012. godine uvrstio Mjesto Isusova rođenja: Baziliku Isusova rođenja i hodočasnički put, Betlehem na svoju listu spomenika svjetske baštine i u popis ugroženih spomenika. Kao posljedica prokišnjavanja krova Bazilika je 1869-e godine bila u požaru. Međunarodna zajednica je prikupila sredstva, a Predsjednik Abas je uvjerio sve tri dominacije koje prema “Status quo” sporazumu imaju udio u Bazilici, Grčku pravoslavnu crkvu, Armensku crkvu i Franjevački red koji su čuvari svetih mjesta za Katoličku crkvu da dopuste talijanskim restauratorima da krenu s restauracijom. Zamijenjene se krovne grede i stakla na prozorima koja su pogođena mecima. Da bi hodočasnici mogli nesmetano obilaziti špilju rođenja većina restauratorskih stolarskih radova se odvijala noću.
Unutar Bazilike mogu se vidjeti ostaci prve Crkve, izgrađene u doba Cara Konstantina početkom četvrtog stoljeća.
tekst prema: http://tanjabenhaimmarcetic.com
U kućici na kraju grada življaše jedna mala sretna obitelj, u miru i radosti. Sve dok se jednog dana nad njihov dom nisu nadvili crni oblaci dima. Dok je vatra buktala roditelji i djeca istrčali su vani na otvoreno. Sretni što su živi i zdravi zagrlili su se čvrsto. Namoćni. Gledali su svoju kuću u plamenu i dimu.
U jednom trenutku se zgledaše sa užasom u očima jer je nedostajao najmlađi dječak od četiri godine. U trenutku dok su izlazili, on se uplašio goleme vatre, gušen dimom vratio se natrag i popeo na gornji kat.
Što učiniti? Otac i majka pogledaše se preneraženo, sestre su počele urlati. Ući u oganj je nemoguće. Vatrogasci kasne.
U tom trenutku, gore visoko otvorio se prozor. Na njemu je stajao dječak i izbezumljeno dozivao: "Tata, tata!"
Otac je zavikao što ga je grlo nosilo: "Skoči dolje!" Dječak ispod sebe nije vidio ništa osim vatre i gustog dima, ali je čuo glas i odgovorio preplašeno: "Tata, ja te ne vidim... - "Ja tebe vidim i to je dovoljno. Skači dolje!" Vikao je nesretni čovjek. Dječak skoči i nađe se zdrav u raširenim rukama oca koji ga je uhvatio u letu.