Cigla i audi Novo!
0 preuzimanja
Mladi direktor uspješne tvrtke prolazio je kroz naselje u novom audiju malo brže od dozvoljene brzine. Usporio je videći djecu kako se igraju između parkiranih automobila. Iznenada, jedna cigla je udarila u vrata njegova auta! Zakočio je i vratio se na mjesto s kojeg je cigla bačena. Bijesno je izašao iz auta, uhvatio prvo dijete koje mu je došlo pod ruku, pritisnuvši ga uz auto, zaurlao: “Govori tko je ovo učinio!? Znaš li kolika je šteta?????” “Oprostite… molim vas, žao mi je… nisam znao što učiniti… bacio sam ciglu jer nije bilo nikoga da mi pomogne.” Uplakani dječak rukom je pokazao iza parkiranog auta gdje je bio njegov brat. Dječak se preplašio i počeo mucati: “Otkotrljao se s pločnika i ispao iz invalidskih kolica. Nemam snage da ga sam podignem.” I dalje jecajući zamolio je zaprepaštenog čovjeka da mu pomogne podići brata. Dirnut, vozač je progutao knedlu koja mu se zaustavila u grlu. Brzo je podigao dječaka u kolica i maramicom obrisao ogrebotine s njegovih laktova. Pažljivo ga je pogledao i utvrdio da će sve biti u redu. “Hvala vam puno!”, rekao je zahvalni dječak. Čovjek je potresen promatrao kako mali dječak gura invalidska kolica prema kući, a potom pogledao svoj auto. Šteta je bila vidljiva. Ipak, odlučio je ne popravljati štetu kako bi ga podsjećala na važnu životnu poruku: Nikad ne idi tako brzo kroz život da netko mora baciti ciglu na tebe da ti privuče pozornost.
| Pregleda: | 1997 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 11. 12. 2019. |
Slični dokumenti
Svjetlo s nebeskih visina obasjalo je Zemlju, taj mali kutak svemira. Bila je noć. Nadvila se tama nad Betlehemom. Zapravo, tama je bila po svojoj Zemlji. Ne tama koja se spušta kad zađe sunce, već tama tama duha koja se spustila na horizonte čovječanstva. I ne zna se što je gore:biti mrtav ili živjeti u tami! Kad gle: "Narod koji je u tmini hodio, svjetlost vidje veliku. Onima što mrkli kraj smrti obitavahu, svjetlost jaka osvanu." Noć je postala dan. Nebo i Zemlja stopili se u jedno. Anđeli su pjevali o čovjeku i Bogu. O čovjeku koji je bogom htio postati i Bogu koji je postao Čovjek. Bog koji je sišao s nebeskih visina i podigao palu ljudsku narav i vratio joj sjaj i ljepotu. Zato su anđeli pjevali one noći: "Slava Bogu na visinama a na Zemlji mir čovjeku, Božjem miljeniku." Budi i ti što je Bog za tebe postao. Budi čovjek.
(Josip Kuzel)
Na ulici bijaše sklisko. Da Robert nije u posljednji trenutak priskočio, starica bi pala. Uplašila se, ali se dosta brzo pribrala. - Ti si dobar dječak - reče teško dišući.