Anđeli s jednim krilom Novo!

0 preuzimanja

Istinita priča iz života osoba s invaliditetom

SVI SMO MI ANĐELI S JEDNIM KRILOM.

MOŽEMO LETJETI SAMO AKO JEDNI DRUGE ZAGRLIMO.

andjeo_pomoc_vjeronaukU proljeće 1983. godine Margaret Patrick došla je u centar za rehabilitaciju starijih osoba na fizikalnu terapiju. Kad je Millie McHugh, dugogodišnja djelatnica, predstavila Margaret ostalima u Centru, primijetila je tugu u Margaretinim očima kada je ugledala glasovir. "Nešto nije u redu?". pitala je Millie.

"Ne", odgovorila je Margaret blago. "Samo pri pogledu na glasovir naviru mi sjećanja. Glazba mi je bila sve prije moždanog udara." Millie je bacila pogled na Margaretinu ukočenu desnu ruku, a žena joj je prepričala neke od najsvjetlijih trenutaka svoje karijere.

Odjednom je Millie rekla: "Pričekajte ovdje. Vratiti ću se za čas." Malo poslije došla je u pratnji niske, sjedokose žene s debelim naočalama, žena je hodala uz pomoć štapa.

"Margaret Patrick", kazala je Millie, "ovo je Ruth Eisenberg." Zatim se nasmiješila. "I ona je svirala glasovir, ali kao i Vi, ne može svirati nakon moždanog udara. Gda Eisenberg može koristiti desnu ruku, a Vi lijevu, i imam osjećaj da bi vas dvije mogle učiniti nešto prekrasno."

"Znate li Chopinov valcer u D-molu?" pitala je Ruth. Margaret je klimnula. Sjele su jedna pokraj druge na glasovirsku klupicu. Dvije zdrave ruke jedna s dugačkim, otmjenim crnim prstima, a druga s kratkim, debeljuškastim, bijelim skladno su prelazile po tipkama od ebanovine i slonovače.

Od tog su dana stotinu puta sjele za glasovir. Margaret bi svoju bespomoćnu ljevicu položila na Ruthino koljeni. Dok je Ruth zdravom rukom svirala melodiju Margaret je svojom zdravom rukom svirala pratnju. Njihovo je sviranje oduševilo televizijske gledatelje, slušatelje po crkvama i školama, u centrima za rehabilitaciju i staračkim domovima. A njih dvije dijelile su mnogo više od same glasovirske klupice. Počelo je Chopinom, Bachom i Beethovenom, a onda su otkrile da imaju više zajedničkog nego što su mogle pomisliti. Obadvije su prabake i udovice, obadvije su izgubile sina, obadvije su još mogle mnogo toga dati, ali ne jedna bez druge.

Dijeleći s Maragret glasovirsku klupicu, Ruth je čula kako kaže "Glazba mi je bila oduzeta, ali Bog mi je dao Ruth." Očito je Margaretino uvjerenje prešlo i na Ruth, a za proteklih pet godina otkako sviraju zajedno, danas Ruth kaže "Sastavila nas je Božja providnost." I to je priča o Margaret i Ruth, koje same sebe nazivaju Ebanovinom i Slonovačom.

Margaret Patrick

Pregleda: 1562 Pregleda
Preuzimanje: 0 puta
Ažurirano: 30. 09. 2019.

Slični dokumenti

Cijeni ono što imaš u životu...
Cijeni ono što imaš u životu...

Moj prijatelj je jako dobar čovjek ali ima jednu veliku manu - stalno se žali kako nema ništa.

Svaka druga riječ mu je: “Eh kada bih ja imao ovo ili ono”.

Sve zavisi u čijim je rukama
Sve zavisi u čijim je rukama

Košarkaška lopta u mojim rukama vrijedi oko $19. Košarkaška lopta u rukama Michaela Jordana vrijedi oko $33 milijuna Ovisi u čijim se rukama nalazi Bejzbol lopta u mojim rukama vrijedi oko $6.

Zanimljivosti

Michel Nostradamus postao je kršćanin u 9.-oj godini. Naime kada je on imao 9 godina roditelji su mu sa židovstva prešli na kršćanstvo.

Humor

Na godišnjem susretu misionara franjevac ponosno reče isusovcu: “Ove sam godine krstio 328 novorođenčadi.” Isusovac odvrati: “Nije loše, ja sam ove godine obratio samo plemenskog poglavicu i vrača.”

Poslovice

Ljudi se poznaju po znoju i po danoj riječi. (Arapska)