100 bodova za Raj Novo!
0 preuzimanja
Neka se dobra kršćanka pojavila na nebeskim vratima. Bijaše jako uplašena. Sveti ju je Petar srdačno primio, ohrabrio je, ali i ozbiljno upozorio:
“Za ulazak u nebo treba imati stotinu bodova.”
Žena je počela nabrajati: “Bila sam vjerna svomu mužu cijeloga života. Kršćanski sam odgojila svoju djecu – nije neki velik uspjeh, ali učinila sam sve što sam mogla. Dvadeset i dvije sam godine podučavala vjeronauk, radila sam u misijama kao volonterka i vodila župni karitas. Strpljivo sam podnosila osobe oko sebe, osobito župnika i svoje ukućane…”
Kad je zastala da predahne, sveti će joj Petar: “Dva i po boda!”
Žena je počela strepiti.
Zatim je nastavila: “Ah da, dohranila sam svoje roditelje, oprostila sestri s kojom se bijah posvađala oko ostavštine. Zatim, nikada nisam propustila nedjeljnu misu, osim kad su mi se djeca rađala. Dolazila sam na korizmene propovijedi i na duhovne obnove, redovito molila jutarnje i večernje molitve, a u svibnju i krunicu…”
“To su tri boda!” – sveti će Petar.
Žena bijaše očajna. “Samo tri boda?! Kako se uopće može doći do stotine?”
Sa suzama u očima, drhtavim će glasom ona: “Ako je tako, onda me može spasiti jedino Božje milosrđe!”
“Sto bodova!” – na to će Petar.
| Pregleda: | 1643 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 04. 12. 2019. |
Slični dokumenti
Gospodine Isuse, dok si na posljednjoj večeri bio za stolom sa apostolima rekao si Filipu:
“Toliko sam vremena s vama i ti me još ne poznaješ” (iv 14,9).
Taj si prijekor uputio i Filipu i ostaloj desetorici.
Kako to da te tvoji izabranici, one koje si sam pozvao, vjerni pratioci nisu poznali?
Kako to da su ostali slijepi?
Tri su godine bili s tobom, slušali tvoje riječi, gledali tvoja djela, malo prije se nahranili tvojim tijelom i tvojom krvlju.
I nisu te razumjeli, nisu prepoznali tko si Ti. Zašto Gospodine?
Znači mogu godinama biti s tobom a da te ne upoznam. Čovjek može primiti sve sakramente i ostati slijep u duhu i mrtav u srcu. Rizik je to koji me straši.
Što je manjkalo apostolima? Manjkao im je Duh Sveti, Duh istine koji će skinuti mrenu s njihovih očiju kako bi u Tebi mogli vidjeti Boga.
I nama nedostaje Duh Sveti, jer smo ga svojim egoizmom, svojom sebičnosti protjerali i nismo ga ponizno, ustrajno i s vjerom tražili.
Toliko smo vremena s tobom Gospodine i još te ne poznamo. Kao i apostoli, ako i mi želimo ići za tobom, čuli smo toliko tvojih riječi, služili tolike mise, toliko smo puta pričest primili. I što smo shvatili? Što se u nama promijenilo?
I nama manjka nešto bitno, nešto što će maknuti zavjesu koja te skriva našim očima.
Ti si nam tako blizu, a mi te ne vidimo.....
..... kao učenici na putu u Emaus.
U svom životu putujemo zajedno s Tobom, ali nam manjka svjetlo da vidimo tvoje lice i živimo u Tvojoj prisutnosti.
Manjka nam Duh Sveti, manjka nam ljubav.
Ti si molio Oca za dar Duha Svetoga i Otac te uslišao poslavši Duha Svetog na Duhove.
Tebe, Gospodine Isuse, Otac uvijek uslišava. Moli i za nas DuhaSvetoga.
Duha davatelja života. Daj nam Duha Svetoga i osjetit ćemo Božiji dah, kucaj Njegova Srca i duboku radost Presvetog Trojstva.
autor nepoznat
"Starac je sjedio u šumi pored puta. Činilo se, kao i uvijek, da gleda u daljinu. Sjeo sam pokraj njega bez riječi. I on je šutio.
Neka je ptica proletjela glasno pjevajući. Starac se okrenuo za njom i kad je više nije čuo, rekao je:
- Tužna je...
- Da, tužna je.... - kažem ja isto što i on.
- A zašto je tužna? - upita on mene.
- Ne znam, možda nešto ne može naći? - pogađam ja.
A starac šuti. Ne dugo.
- Ne, dječače, tužna je zato jer si i ti tužan.
Kad je čovjek tužan, tada njemu i sve oko njega izgleda tužno. Da si ti danas veseo, cvrkut ove ptice bio bi isto takav. Ali, tebi se nešto dogodilo...
Nije pitao što mi se dogodilo jer je znao da ću ja sam sve ispričati. I to sam naučio od starca, da ponekad ne treba postavljati pitanja. Ponekad čovjek sam hoće reći, a da ga nitko i ne pita."
Damir Miloš "Bijeli klaun"