Rijeka i pustinja - priča za razmišljanje Novo!
0 preuzimanja
Na putu prema moru jedna je rijeka stigla do pustinje i tu se zaustavila. Pred njom su na vidiku bile stijene, provalije, špilje i nanosi pijeska. Rijeka je zastala od straha.
"To je moj kraj. Pustinju neću prijeći, jer će pijesak progutati svu moju vodu i mene će nestati. Nikada neću stići do mora. Gotovo je", očajavala je. Voda joj se počela postupno gubiti i rijeka je doista nestajala u pustinji. Prolazeći onuda vjetar začuje njezino stalno jadikovanje i odluči je spasiti. "Prepusti se suncu da te zagrije, uzaći ćeš na nebo u obliku vodene pare. Za ostalo ću se ja pobrinuti", predloži vjetar. Rijeka se još više uplaši. "Ja sam stvorena da tečem između dviju obala polako, mirno i dostojanstveno, nisam stvorena da letim zrakom." Vjetar joj odgovori: "Ne boj se, kad se digneš prema nebu u obliku vodene pare, postat ćeš oblak. Oblak ću prenijeti preko pustinje i tamo ćeš ponovno pasti na zemlju kao kiša. Postat ćeš opet rijeka i teći ćeš prema moru." No rijeka se previše bojala i pustinja ju je progutala.
Tako je i s čovjekom ako ne dopusti da ga preobrazi Duh Sveti.
| Pregleda: | 1755 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 28. 11. 2019. |
Slični dokumenti
Istinita priča iz života osoba s invaliditetom:
SVI SMO MI ANĐELI S JEDNIM KRILOM.
Što je za tebe Božić?
Jednom se prilikom okupiše životinje na vijećanje. Lisica upita vjevericu: "Što je za tebe Božić?"
Vjeverica odgovori: "Božić je za mene lijepo drvo s puno žaruljica i slatkiša za grickanje obješenih po granama."
Lisica će na to: "Za mene je Božić mirisna pečena guska. Bez nje nema Božića."
Medvjed promrmlja: "Medeni kolač! Za me je Božić ogroman mirisni medeni kolač!"
Umješa se i dugorepa svraka: "Ja sam za sjajne bisere, svjetlucave ukrase. Božić je blještavi sjaj!"
Vol je htio da se čuje i njegova: "Pjenušavo vino, to je Božić! Tako bih si rado natočio nekoliko boca."
Magarac zareve: "Hej vole, jesi li poludio? Pa Dijete Isus je najvažnije u Božiću, zar si zaboravio?"
Vol se zastidi, pogne svoju veliku glavu i reče: "Tko zna imaju li to ljudi na pameti?"
Bruno Ferrero