Košulja sretnog čovjeka Novo!
0 preuzimanja
Neki kralj bijaše jako teško bolestan i obeća dati polovicu svoga bogadstva onomu koji bi ga ozdravio. Osvanuše mnogi mudraci sa svojim savjetima. Ali bez uspjeha. Bespomoćni i zbunjeni, prihvatiše napokon čudan prijedlog nekog vrača: - Treba pronaći sretna čovjeka, svući mu košulju i donijet je kralju . To će mu pomoći! Kraljevi teklići stadoše tražiti i tražiti, ali ne nađoše nikoga tko bi bio zadovoljan i sretan. Tko je bogat, imao je drugih briga. Svatko se na nešto tužio. Jedne večeri kraljev sin prođe uz neku bijednu kolibu i začu nekoga kako govori: - Bogu hvala, danas je bilo dosta posla. Sit sam i sad, umoran, mogu slatko zaspati. Što mi još treba? Kraljev sin pomisli da je napokon našao sretna čovjeka. Odmah pošalje slugu i naredi mu: - Svuci s onog čovjeka košulju. Daj mu novaca koliko god bude htio i odmah donesi košulju kralju! Kad htjedoše s čovjeka svući košulju, opaze da je uopće nema. Bio je tako siromašan.
| Pregleda: | 2215 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 21. 11. 2019. |
Slični dokumenti
Nekada davno je djed svome unuku ispričao jednu životnu istinu: “U nutrini svakog čovjeka vodi se bitka - kao borba između dva vuka.
Jedan vuk predstavlja Z L O: predstavlja bijes, zavist, ljubomoru, žaljenje, pohlepu, aroganciju, krivnju, samosažaljenje, grijeh, srdžbu, inferiornost, laž, lažni ponos, egoizam...
Drugi vuk predstavlja D O B R O: predstavlja ono što pruža užitak, mir, ljubav, nadu, vedrinu, poniznost, ljubaznost, dobrohotnost, srdačnost, darežljivost, istinu, suosjećanje i vjeru...
Unuk se zamisli na nekoliko trenutaka.
Sve svoje misli vrijedno usmjeri u dubinu djedovih riječi, pa zapita:
Koji vuk na kraju pobijedi?
Djed sa smješkom odgovori: “POBJEĐUJE UVIJEK ONAJ KOJEGA HRANIŠ..."
U kućici na kraju grada življaše jedna mala sretna obitelj, u miru i radosti. Sve dok se jednog dana nad njihov dom nisu nadvili crni oblaci dima. Dok je vatra buktala roditelji i djeca istrčali su vani na otvoreno. Sretni što su živi i zdravi zagrlili su se čvrsto. Namoćni. Gledali su svoju kuću u plamenu i dimu.
U jednom trenutku se zgledaše sa užasom u očima jer je nedostajao najmlađi dječak od četiri godine. U trenutku dok su izlazili, on se uplašio goleme vatre, gušen dimom vratio se natrag i popeo na gornji kat.
Što učiniti? Otac i majka pogledaše se preneraženo, sestre su počele urlati. Ući u oganj je nemoguće. Vatrogasci kasne.
U tom trenutku, gore visoko otvorio se prozor. Na njemu je stajao dječak i izbezumljeno dozivao: "Tata, tata!"
Otac je zavikao što ga je grlo nosilo: "Skoči dolje!" Dječak ispod sebe nije vidio ništa osim vatre i gustog dima, ali je čuo glas i odgovorio preplašeno: "Tata, ja te ne vidim... - "Ja tebe vidim i to je dovoljno. Skači dolje!" Vikao je nesretni čovjek. Dječak skoči i nađe se zdrav u raširenim rukama oca koji ga je uhvatio u letu.