Pastirova tajna - poučna priča za vjeronauk Novo!
0 preuzimanja
Neki je čovjek živio neprestano s crnim oblacima na duši. Nije vjerovao u dobrotu, osobito u Božju dobrotu i ljubav.
Jednoga dana dok je, zadubljen u svoje crne slutnje tumarao brdima iznad sela, susretne pastira.
Pastir, dobar čovjek bistra oka, osjeti strančevo očajničko raspoloženje i upita:
"Što te toliko muči, prijatelju?"
"Neizmjerno sam usamljen." "Ja sam također sam, ali nisam tužan." "Možda zato što je Bog s tobom..." "Pogodio si."
"Ja, naprotiv, nemam Boga, ne mogu vjerovati u njegovu ljubav. Kako Bog može voljeti ljude svakog pojedinog? Kako je moguće da mene voli?"
"Vidiš li ono naše selo u dolini?", upita pastir. "Vidiš svaku kuću, zar ne? Vidiš li prozore svake kuće?" "Vidim". "Onda nemoj očajavati! Sunce je jedno, pa ipak ono obasja svaki prozor u gradu, i onaj najmanji skriveni prozor tijekom dana ono obasja. Možda si ti očajan zato što ti je prozor zatvoren?"
| Pregleda: | 3596 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 20. 11. 2019. |
Slični dokumenti
Priča kaže kako je jednoj revnoj židovskoj zajednici stigla obavijest da će u pashalnoj noći svečane subote doći Mesija i da će upravo iz njihove zajednice započeti svoje poslanje. U subotnju večer okupili su se svi članovi zajednice. Žene su pripravile večeru prema zakonskim propisima, a muškarci su se dogovorili oko pjesama, glazbe i plesova. Bili su uvjereni da će te noći Mesija napokon doći.
Slavlje je otpočelo… Ponoć: svaki čas se mogao pojaviti! Jedan sat po ponoći: samo što nije stigao! Dva sata: srca su jako kucala. Tri sata: počeo se javljati umor. Četiri sata: neki su počeli sumnjati. Pet sati: neki su zadrijemali, a ostali su zijevali boreći se sa snom. Mesija nije još došao.
Podne: Mesija je konačno pokucao na vrata! Na vratima se uljudno ispričao: 'Oprostite, ali naišao sam na dijete koje je plakalo pa sam ostao da ga utješim.' Mesija neće doći sve dok djeca plaču.
(Bruno Ferrero)
Gradoblak je bio najmoderniji grad na svijetu. Bio je tako napredan da u njemu nije trebalo ništa više pronalaziti. Na ulicama se moglo vidjeti jedino robote. Nije bilo ni liječnika, ni učitelja, ni policajaca, ni električara...