Sija li kod vas sunce? Novo!
0 preuzimanja
Makedonski kralj Aleksandar došao je u jednu zabačenu, zlatom bogatu pokrajinu u Africi. Stanovnici su mu došli ususret i donijeli mu darove.
"Nisam došao k vama gledati vaša bogatstva, već učiti od vaših običaja", govorio je kralj tim gostoljubivim ljudima. Tada ga povedu na trg gdje je njihov kralj donosio presude. Upravo je naprijed stupio jedan građanin i govorio kralju: "Ja sam, o kralju, od ovog čovjeka kupio vreću pljeve i u njoj našao veliko blago. Pljeva je moja, ali ne i nađeno blago, a ovaj čovjek koji mi je prodao vreću pljeve, neće sebi uzeti blago. Reci mu, o kralju, da je uzme - jer to je njegovo!"
Onaj drugi reče: "Ti se bojiš učiniti nepravdu, a ja da se ne trebam bojati? Ja sam tebi s vrećom prodao sve što je u njoj, zato zadrži svoje! Reci mu, kralju, da je tako!" Kralj upita prvoga ima li on sina. On mu odgovori: "Da!" Tada upita drugoga ima li on kćer. I on potvrdi da ima. "Pa dobro", reče kralj, "obojica ste pošteni muževi: oženite svoju djecu zajedno i podajte njima nađeno blago kao vjenčani dar. To je moja presuda!" Aleksandar se začudio kad je čuo kraljevu presudu. "Jesam li nepravedno presudio", pitao je kralj, "da se ti tako čudiš?" "Nipošto", odvrati Aleksandar, "ali u našoj bi se zemlji drugačije presudilo. Obojica zavađenih, izgubila bi glave, a blago bi pripalo kralju." Tada afrički kralj sklopi ruke i upita: "Sija li kod vas sunce? Daje li vam nebo još uvijek kišu?" Aleksandar odgovori: "Da!" Afrički će kralj na to: "To je tako zbog nedužnih životinja koje žive u vašoj zemlji: jer nad takvim ljudima ne treba sunce sjati niti im nebo kišu slati!"
Novac i moć, ili žudnja za njima, ubijaju život. Zaraziti se žudnjom za novcem i moći znači natjerati u sebe bijes, nezadovoljstvo, ogorčenje, optuživanje, možda mržnju. Ni jedna od tih stvari ne može naškoditi onima protiv kojih je uperena, može jedino naškoditi tebi. Mnogo što i mnogo tko ispunjen je ovim jadom. Pogledaj u sebe! Gdje su ti smijeh i suze - tvoje sunce i tvoja kiša? Mržnja i bijes ne mogu se iskreno radovati, niti iskreno žaliti. Ako ti je ugaslo sunce i izostala kiša možda je vrijeme da nešto mijenjaš.
Petar Nodilo
| Pregleda: | 1910 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 19. 11. 2019. |
Slični dokumenti
Tek što su stigli u vikendicu, majka i njezin četverogodišnji sin Marko počeli su lov na pauke koji su posvuda ispleli mreže.
Kad su svi pastiri posjetili štalicu, darovali Dijete i vratili se svojim stadima, odlučiše poći životinje i vidjeti čudo prve božićne noći.
Prvi su, naravno, krenuli veliki i moćni. Orao se s krikom digao u visine, lav zalupi teškom šapom i riknu da je odjekivala noć, slon zatutnji šumom, a žirafa ponosno podiže glavu kao da joj nitko na svijetu nije ravan.
I male su životinje odlučile poći. U jednoj se skupini nađoše miš, vrabac, krtica i dabar.
Što se veliki i jaki prave važni - primijeti miš. Možda ni Bogu nismo važni kad nas je ovakvima stvorio - nadoda krtica. A orao se već spustio pred jaslice šireći svoja krila.
Ulaz u štalicu bio je tako uzak i malen da nije mogao ući. Zamahnu krilima i sruši gredu iznad vrata. Vidjevši da će se skoro i vrata srušiti povuče se u obližnji grm dok je slama s prašinom koju je digao letjela posvuda uokolo.
Lav je htio ravno u jaslice, ali je zapeo u okviru vrata. Žirafa ništa nije vidjela jer je Dijete bilo prenisko, pa je od nervoze počela trgati slamu s krova čime je započeo pravi nered. K tome, i voda od posljednjih kiša slila se u štalicu. Napokon je stigao i slon. Pokušao je proviriti, ali štalica se počela ljuljati kao da je od kartona.
Josipu je bilo dosta. Podigao je štap i zaprijetio životinjama da ne prilaze blizu.
Mnogo kasnije došuljale su se male životinje.
Miša su boljele slabe noge, krtica se mučila tražeći put, dabar je kašljucao jer ga je umorio put po suhom, a vrabac je izgubio pola krila jedva umakavši nekoj grabežljivoj rođakinji.
Kad su došli pred jaslice nitko nije bio ni predug, ni preširok, ni previsok ni prevelik.
Ušli su u štalicu i divili se Djetetu. Pogledaše uokolo i iznenadiše se neredu u kojem je ležalo Dijete. Dadoše se na posao. Vrabac je počeo skupljati slamu, miš je načinio odvodne kanale, dabar je učvršćivao šiblje.
Kad su to vidjele velike životinje, pridružile su se malima. Žirafa je digla slamu na krov, slon je podigao vrata te ih je Josip ponovno stavio na nosače, a orao je krilima provjetravao štalicu.
Samo je lav stajao po strani. Kroz njegovu glavu teško se probijala misao o novorođenom Kralju. Da se sagne, on koji se ni pred kim nije sagibao?!
Onda je došla krtica i zamolila ga je da je povede pred novoga Kralja. Lav se dvoumio i vidjevši da je slijepa uze je u velike šape i povede u štalicu. Malo se sagnuo, malo se nagnuo, ali je ipak i on ušao.
Pouka priče: uči od marljivih i skromnih i ne dopusti da te oholost udalji od Isusa.