U Dioklecijanovo vrijeme učitelji različitih područja imali su bitno različite plaće. Učitelj u osnovnoj školi bio je plaćen 50 denara mjesečno po dječaku, učitelj aritmetike i učitelj stenografije 75, učitelj rukopisa ili paleografije 40, književnosti ili pak geometrije 200 denara, a najbolje je plaćen bio učitelj govorništva sa 250 denara.
Humor
Djeca se igraju mobitelima u pješčaniku, a jedina odgojiteljica drijema na klupi. – Kako možete spavati, to su mala djeca… razbježat će se – probudi ju prolaznik. – Neće oni nigdje. Wi – Fi nam je ograničen na pješčanik.
Poslovice
Vreća škrtca nema vrha, a vreća rasipnika nema dna. (Rumunjska poslovica)
