Poštovani roditelji,
ravnatelji, učitelji i nastavnici,
braćo svećenici i vjeroučitelji,
odgojitelji u predškolskim ustanovama,
draga djeco i mladi!
Početak školske godine uvijek sa sobom donosi radost i neizvjesnost nečega novoga. Sve nas stavlja pred određene nepoznanice i izazove. U tome istovremeno otkrivamo snažnu privlačnost onoga što nam je tek dijelom poznato, ali i neizbježnu zadaću da se sa svim zahtjevima odgovorno suočimo.
Premda se početak školske godine može doživjeti kao stvarnost već toliko uobičajena i poznata, nemoguće je ipak zaobići snažne osjećaje zahvalnosti koje ovakav početak u sebi nosi. Zahvalnost ponajprije svakoga od nas na daru života, daru zdravlja, daru što smo jedni na druge upućeni. Zajedništvo je upravo ona dimenzija koja školu na poseban način označava i čini je djeci i mladima privlačnom. I Crkva se kao zajednica osjeća pozvanom da na svoj specifičan način doprinese rastu takvog zajedništva. Godina euharistije koju je proglasio blagopokojni papa Ivan Pavao II. snažan je poticaj da se iskustvo euharistije, promatrano kao otajstvo zajedništva, snažno zaživi na svim područjima našeg života, kako osobnog tako i društvenog.
Odgoj i obrazovanje naše djece i mladih može biti kvalitetno samo onda ako se uvažava zajednička upućenost i suradnja svih odgovornih. Određene tendencije u našem društvu da se pojedine promjene i izrade školskih programa odvijaju bez znanja i sudjelovanja roditelja bude u nama neugodna sjećanja na totalitarnu školu. S druge strane sve više raste očekivanje kod nekih roditelja da škola u potpunosti preuzme brigu ne samo za obrazovanje nego i odgoj njihove djece. Takve krajnosti, bilo da su izvana nametnute ili ih neki roditelji sami očekuju, u konačnici su za odgojno-obrazovni proces vrlo štetne.
Zajedničko sudjelovanje svih odgovornih nameće se kao imperativ. Međutim, to podrazumijeva poštivanje različitih kompetencija. Kompetencije su roditelja nenadomjestive. Oni su nezamjenjivi u svom odgojiteljskom poslanju. Istovremeno se osjeća potreba da se u društvu više valorizira kompetencija škole i njezinih djelatnika. Imamo pravo od škole očekivati kvalitetno odgojno-obrazovno djelovanje. Da bi se to moglo ostvariti, cjelokupna društvena zajednica, a roditelji prije svih, dužni su poštivati kompetenciju škole. Ignoriranje te kompetencije najčešće se očituje pomanjkanjem povjerenja u rad nastavnika i sve slabijim vrednovanjem nastavničke profesije.
S posebnim poštovanjem se obraćam vama, dragi roditelji, svjestan vaših briga i odgovornosti u odgoju vaše djece. Roditeljska uloga u svim je vremenima bila zahtjevna, no suvremeni izazovi kao da je čine još težom. Odgoj je kao svrhovito djelovanje oduvijek podrazumijevao stalno promišljanje odgojitelja. Zbog sve većih i često dvojbenih utjecaja raznih društvenih a napose medijskih čimbenika, od vas se očekuje posebna budnost duha koji će jasno znati razlučiti koje su odgojne ponude prihvatljive, a koje ne. Ono što je apostol Pavao davno izrekao učeniku Timoteju danas se pokazuje posebno aktualnim: „…propovijedaj Riječ, uporan budi – bilo to zgodno ili nezgodno – uvjeravaj, prijeti, zapovijedaj sa svom strpljivošću i poukom. Jer doći će vrijeme kad ljudi neće podnositi zdrava nauka nego će sebi po vlastitim požudama nagomilavati učitelje kako im godi ušima; od istine će uho odvraćati, a bajkama se priklanjati. Ti, naprotiv, budi trijezan u svemu, zlopati se, djelo izvrši blagovjesničko, služenje svoje posve ispuni!“ (2 Tim 4, 2-5). U ovim riječima kršćanski roditelji pronalaze jasne upute za odgoj vlastite djece.
Poštovani ravnatelji, učitelji, nastavnici, odgojitelji u predškolskim ustanovama, vi ste nositelji vrlo teške i odgovorne zadaće odgoja i obrazovanja djece i mladih. Radost vašeg zvanja svakodnevno je isprepletena i s teškoćama koje odgoj i obrazovanje sa sobom nose. Zasigurno vas pogađa neadekvatno vrednovanje vaše profesije i rada. Društvena zajednica nedovoljno prepoznaje važnost i težinu vašeg odgojno-obrazovnog djelovanja. Ponekad to rađa i opravdanim frustracijama. Vjerujem da, unatoč svemu, možete iskusiti radost što ste prisutni u svijetu djece i mladih. Veliki odgojitelj sv. Ivan Bosco uputio je ove znakovite riječi mladima: „Dosta je da ste mladi da vas volim“. Vjerujem da i vas ljubav prema djeci i mladima pokreće i daje vam snagu u suočavanju s brojnim odgojnim poteškoćama s kojima se svakodnevno susrećete.
Draga braćo svećenici i dragi vjeroučitelji i vjeroučiteljice, s posebnom pažnjom pozdravljam vas kao vaš duhovni pastir. Vaša je uloga u suvremenoj školi posebno važna. Svojim vjeronaučnim radom u školi i župnoj zajednici vi svjedočite da, uz stjecanje raznih znanja i vještina, prvenstvo pripada cjelovitom odgoju osobe u kojemu vjerski odgoj zauzima povlašteno mjesto. Na različite načine pokazujete vašu pažnju i osjetljivost za svijet svakog djeteta i mlade osobe. Time doprinosite istinskoj humanizaciji škole i cjelokupnog društva.
Draga djeco i dragi mladi, s posebnom ljubavlju vam upućujem svoju očinsku riječ. Vi najbolje poznajete zahtjeve i težinu škole. Nerijetko mi odrasli ne razumijemo dovoljno vaš svijet i vaše najdublje težnje. Svjesni smo ipak jedne temeljne istine o vama, da ste spremni prihvatiti prave životne izazove, da se u dubini svoga srca ne zadovoljavate površnim i olakim rješenjima. Da Crkva u vas vjeruje najbolje je to pokazao nedavni Svjetski dan mladih na kojem vas je papa Benedikt XVI. pohvalio zbog toga što težite za velikim stvarima, što želite izgraditi bolji svijet. Papa je iznio uvjerenje Crkve da bolji svijet dolazi upravo po vama mladima, da ste vi umornom čovječanstvu kadri pokazivati zvijezdu spasenja.
Izgradnja novog i boljeg svijeta za kojim svi mi težimo moguća je jedino ako se taj svijet počne u nama izgrađivati. Bilo kakve izvanjske promjene u poboljšanju školskog sustava bit će nedovoljne ako se promjena ne ostvari u unutarnjem svijetu svakoga od nas. Neka taj novi svijet, neka sve promjene na bolje krenu od najdublje preobrazbe koja je zahvatila čovječanstvo, od Kristove vazmene preobrazbe. Preobrazba našeg svijeta, preobrazba ljudskoga u božansko nastavlja se u svakom slavlju euharistije. Ulazeći i odgajajući sebe i mlade za što dublje sudjelovanje u tom sakramentu, bit ćemo najučinkovitiji u našem odgojno-obrazovnom poslanju, poslanju koje je iznad svega stvar srca.
U ovoj godini euharistije zazivam na sve vas obilje Božjeg blagoslova. Neka vas Bog koji najdublje poznaje tajne ljudskog srca, Bog koji je prvi odgojitelj svakog čovjeka, vodi i prati i u ovoj školskoj godini.
U Splitu 31. kolovoza 2005.
Mons. Marin Barišić
splitsko-makarski nadbiskup