Odgajati - biti čovjek za druge

Poštovani i dragi roditelji, učitelji i nastavnici, braćo svećenici i vjeroučitelji, odgojitelji u predškolskim ustanovama, draga djeco i mladeži!

Obraćam vam se ovim pismom na početku nove školske i vjeronaučne godine, ne iz osjećaja dužnosti ili dobrog običaja nego zbog iskrene brige za sve vas. Iako vas ne mogu osobno sve susresti, želim uputiti ove riječi na adresu vašeg srca, duše i uma, da budu kao zajednički susret u vašem domu, razredu, zbornici, vrtiću…

Svi znamo koliko odgovornosti i poteškoća nosi u sebi sve što je vezano uz odgoj i nastojanje da mladi čovjek postane odgovoran i zreo član društva i prepoznatljivi pripadnik crkvene zajednice. No, to nas ne smije obeshrabriti nego trajno poticati da osluškujemo i uočavamo probleme koje djeca i mladi proživljavaju na putu sazrijevanja. Na taj način postajemo ili bismo trebali postati oni koji znaju čitati znakove vremena u kojem živimo kako bismo ostvarili svoju temeljnu odgojnu zadaću – formirati odgovorne i zrele ljude i zauzete vjernike. U posljednje vrijeme tu znakovitost možemo primijetiti u često destruktivnim, nasilnim i drugim oblicima neprilagođenog ponašanja djece i mladih. Kroz takvo naglašeno negativno ophođenje kao da djeca i mladi nama odraslima šalju poruku: otkrijte gdje ste zakazali u odgoju, je li opravdana težnja za ljubavlju, prihvaćenošću, mirom koju nosimo duboko u sebi ili je uistinu «čovjek čovjeku vuk»? Pozivam najprije sebe samoga i sve vas da promislimo koliko smo i kako spremni odgovoriti na ovakva pitanja. Učinimo svi nešto više u ovoj školskoj godini da pokažemo djeci kako biti čovjek znači nadići sebe i živjeti za drugoga. Taj «drugi» ključ je za sazrijevanje čovjeka na bilo kojoj razini te nezaobilazna stepenica u odgoju i općenito životu ljudskog bića.

Zbog toga se s posebnim poštovanjem obraćam najprije vama, dragi roditelji, kojima pripada prvotno pravo i dužnost odgoja djece. Velika je odgovornost na vama i razumljiva vaša česta konstatacija: nije lako danas odgajati dijete. U današnjem društvu ima i previše negativnih i neodgojnih snaga kojima se trebate neprestano odupirati. Želim vam da uspijete strpljivošću, razumijevanjem i vlastitim vjerničkim svjedočanstvom izvesti djecu na pravi ljudski i Božji put te ih tako učinite ljudima dobre volje, ljubiteljima istine, zajedništva, ljubavi i mira. Ako im usadite osjećaj za ove vrijednosti, vi ste istinski graditelji sadašnjosti i budućnosti, sudionici u izgradnji Božjeg svijeta.

Pozdravljam i vas, cijenjeni ravnatelji, nastavnici i profesori, kao odgovorne i požrtvovne odgojitelje u školama kroz pedagošku brigu i zalaganje oko djece i mladih. Zadaća koju nosite na vlastitim leđima često je preteška. Znam, zahtjevno je biti vjerni revnitelj zakona i istovremeno strpljiv odgajatelj. No, nemojte zbog toga posustajati u svom entuzijazmu i ne gubite nadu u «bolje». Svaka nova i velika promjena nastaje iz predanog i mukotrpnog rada. Svako doba nosi svoje poteškoće i mladi čovjek krize sazrijevanja. Dobro znate da te krize koje se očituju kroz različite oblike neprilagođenog i neprihvatljivog ponašanja nisu neutemeljene, nego su one najčešće odraz unutarnjeg nezadovoljstva i potrebe za prihvaćenošću. Stoga, podržavam i divim se svakom vašem nesebičnom pothvatu koji ste učinili u školi na bilo kojoj razini, a značio je razumijevanje i novu stepenicu u svladavanju nezaobilaznih kriza odrastanja.

Dragi vjeroučitelji, s posebnom pažnjom pozdravljam vas kao vaš duhovni pastir. Potpisujući vaša kanonska poslanja promišljao sam po tko zna koji put o zadaći koja vam je povjerena. Neću reći da je preteška jer prateći vaš dosadašnji rad vidim da prihvaćate Isusovu životnu logiku: kroz samopredanje i življenje za drugoga do novog načina života. S tog stajališta svaki vaš trud uložen u rad s djecom donijet će obilat plod. Danas je možda hitnije nego ikada odgajati djecu u takvom duhu. Ne možemo ne uočiti da je u današnjem društvu prisutno naglašeno ozračje međuljudske nesnošljivosti koje djeca i mladi ispoljavaju kroz nasilno i destruktivno ponašanje. U takvim okolnostima pokušajte zajedno s njima tražiti odgovore na njihova lutanja i iz njihove kože ugledati put k čovjekoljublju. Koliko uspijete svijet pogledati njihovim očima, toliko će vaši odgovori imati odjeka u njihovim životima. Ustrajte u marljivosti i požrtvovnosti da u borbi za dobro mladih nikada ne ustuknete, pa ni onda kada gore ne može biti. Nadasve vas molim da svojim primjerom budete prepoznatljivi kao mironosci i mirotvorci jer su današnji naraštaji gladni svjedočenja ljubavi, razumijevanja, dobrote i miroljubivosti. Veseli me vaš rad na ovogodišnjoj Katehetskoj ljetnoj školi koja je izvrsni pokazatelj da ste itekako svjesni poteškoća o kojima govorim.

Sve vas, kroz odgoj odgovorne za bolju budućnost, još jednom pozivam da promislite o Isusu koji je bio na najizvrsniji način čovjek za druge i njegovim riječima: «Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe.» Ne zaboravimo ove riječi u kojima stoji sav ljudski rod, pravilo vrlo kratkog sadržaja koje u sebi nosi opstanak cijelog svijeta. Uz bok njemu stoje riječi: «Sve što želiš da drugi učini tebi, učini i ti njemu». Zvuči tako jednostavno, a koliki su iznevjerili te riječi koje se ne ograničavaju samo na vjernike nego prelaze sve granice i zahvaćaju svakog čovjeka bez isprike: «ovo za mene ne vrijedi». Svi zajedno možemo učiniti nešto da u mladim naraštajima osnažimo ovo kristovsko čovjekoljublje. Potrebna nam je hrabrost za djelovanje, novi korak, jer nijedan zadatak se ne ostvaruje stajanjem na mjestu.

Dok vas pastirski potičem na ovakvo djelovanje, na sve vas zazivam Božji blagoslov. Vjera u Boga neka vam svima pomogne nositi teškoće odgojno-obrazovnih zadataka koji stoje pred vama. Dakako, ne borilačkim duhom nego smirenošću onih koji znaju da su nošeni snagom Duha Božjega.

U Splitu, 14. rujna 2004.

Mons. Marin Barišić
splitsko-makarski nadbiskup

Zanimljivosti

U Starom zavjetu samoubojstvo se nije smatralo konačnim raskidom s Bogom.

Humor

Došao mladić na ispovijed: Oženio sam se. Svećenik u čudu reče: Pa to nije grijeh. Znam, ali ja se svejedno kajem. – reče mladić.

Poslovice

Ne idi utabanim putem. Umjesto toga kreni tamo gdje puta nema i ostavi trag. (Anoniman)