Dvije oporuke - priča o molitvi Novo!
0 preuzimanja
Bilo je to u Frankfurtu, prije određenoga broja godina. Umro je veoma bogat čovjek, bez bližih srodnika. Radoznalci su se pitali tko će naslijediti njegove milijune.
Pokojnik je ostavio dvije oporuke. Jedna se imala otvoriti odmah nakon smrti, a druga nakon pokopa.
U prvoj je pisalo: Želim da me pokopate sutra u četiri sata ujutro.
Ispuniše tu neobičnu želju.
Oko lijesa se okupilo petero ljudi.
Otvorena je druga oporuka: Želim da se moja imovina ravnopravno podijeli među one koji su se okupili na mome ukopu. Tih je petero ljudi imalo sreću.
Mogli bismo im i zavidjeti... Ali mi imamo puno više!
Nedjeljom nas okuplja Isusova oporuka: OVO ČINITE MENI NA SPOMEN!
Pokojnik je ostavio dvije oporuke. Jedna se imala otvoriti odmah nakon smrti, a druga nakon pokopa.
U prvoj je pisalo: Želim da me pokopate sutra u četiri sata ujutro.
Ispuniše tu neobičnu želju.
Oko lijesa se okupilo petero ljudi.
Otvorena je druga oporuka: Želim da se moja imovina ravnopravno podijeli među one koji su se okupili na mome ukopu. Tih je petero ljudi imalo sreću.
Mogli bismo im i zavidjeti... Ali mi imamo puno više!
Nedjeljom nas okuplja Isusova oporuka: OVO ČINITE MENI NA SPOMEN! | Pregleda: | 1932 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 30. 11. -0001. |
Slični dokumenti
Stvari, gotovo uvijek, nisu kako izgledaju
Kod jedne bogate obitelji su se zaustavila dva putujuća anđela kako bi prenoćili. Obitelj nije bila gostoljubiva i poslali su anđele u jednu malu hladnu prostoriju koja im je služila kao podrum iako su imali gostinjsku sobu.
Ivan Bosco i kočijaš
Jednog dana don Bosco je kočijom krenuo u posjet zavodu za dječake za koje se brinuo.
Putem reče kočijašu:
- Lijepog konja imate.
- Istina. Svaki dan ga timarim oko dva sata.
- A koliko vremena dnevno potrošite za svoju dušu?
- Nemam vremena, velečasni, imam toliko posla. Stalno sam na ulici, brinem se za konja, kočiju...
- Ja bi onda više volio biti vaš konj nego vaša duša! - reče don Bosco.
Jednog dana don Bosco je kočijom krenuo u posjet zavodu za dječake za koje se brinuo.
Putem reče kočijašu:
- Lijepog konja imate.
- Istina. Svaki dan ga timarim oko dva sata.
- A koliko vremena dnevno potrošite za svoju dušu?
- Nemam vremena, velečasni, imam toliko posla. Stalno sam na ulici, brinem se za konja, kočiju...
- Ja bi onda više volio biti vaš konj nego vaša duša! - reče don Bosco.