Miš i glazba Novo!

Čovječe, kad pored mene prođeš,

nemoj podići ruku ni na jedno stablo, ni na jedan grm. Nemoj me nepromišljeno ozlijediti. Ja sam toplina tvoga doma i ognjišta u hladnim zimskim noćima, prijateljski hlad i štit od vreline ljetnoga sunca.

Ja sam drvo tvoje kolijevke, trijem tvoje kuće, daska tvojega stola, postelja na kojoj spavaš i odmorište vječnog počinka.

Čovječe, poslušaj me i usliši molitvu moju: Ne ruši me nepotrebno, ne spaljuj me nepažnjom, ne sijeci me nerazumno, ne ozlijedi me bezobzirno. Očuvaj me za svoju djecu.

MOLITVA ŠUME

Prolazniče ! Kad pored mene prođeš I poželiš podići svoju ruku na mene, Pazi, nemoj me ozlijediti jer: ... Ja sam trijem tvoje kuće, Daska na tvome stolu, Postelja na kojoj spavaš, I drvo od kojeg gradiš. Tvoja lađa, Ja sam držalica tvoje motike, Vrata tvoga obora, Drvo tvoje koljevke I mrtvačkog sanduka. ... Prolazniče, slušaj moju molitvu: “Ne ozljedi me!”

(Miroslav S. Mađer)

Kao što znaš, ponovno se približava dan mojega rođendana. Vjerujem da će se i ove godine po cijelom svijetu priređivati slavlje tome u čast.

Vidim da ljudi puno kupuju. Na radiju, televiziji i u novinama ni o čemu drugom se niti ne govori, nego samo o tome, koliko još dana nedostaje do moga rođendana.

Ugodno je znati, da neki ljudi barem jedan dan u godini, misle na mene.

Kao što znaš, rođendan su mi počeli slaviti prije mnogo godina. U početku je izgledalo da razumiju i zahvaljuju na onomu što sam učinio za njih. Ali, danas je malo onih koji razumiju što slave. Ljudi se okupljaju i slave, ali ne znaju o čemu se radi.

Sjećam se, prošle godine kada je stigao moj rođendan, ljudi su naveliko slavili u moju čast. Stolovi su bili puni, sve okićeno, puno poklona...ali znaš jednu stvar? Mene nisu pozvali. Slavlje je bilo upriličeno u moju čast, ali kad je došao taj dan, mene su ostavili vani, vrata su za me bila zatvorena... makar sam žarko želio slaviti s njima...

Istinu govoreći, nisam se iznenadio, jer u zadnje vrijeme mnogi mi zatvaraju vrata. Kako me nisu pozvali, bez buke i smetnje, ušao sam tiho i sjeo u jedan kut. Svi su nazdravljali i veselili se. U jednom trenutku unutra je ušao jedan starac, duge bijele brade, obučen u crveno. Izgledao je malo pripit. Umorno je sjeo na fotelju, i svi su potrčali k njemu, veseleći se, kao da je veselje priređeno njemu u čast.

Točno u 24 sata, svi su počeli nazdravljati, grliti se i čestitati. Ja sam, također, ispružio ruke, očekujući da će me netko zagrliti... Ali nitko me nije zagrlio.

Počeli su jedni drugima davati poklone. Približio sam se da vidim, da slučajno nemaju kakav poklon i za mene. Ali, za mene nije bilo ništa.

Kako bi se ti osjećao, kad bi na tvoj rođendan, jedni druge darivali, a tebi ne bi dali ništa? Shvatio sam da sam suvišan na ovom rođendanu, stoga iziđoh bez buke i za sobom zatvorih vrata.

Svake godine je sve gore. Ljudi se samo sjećaju hrane, poklona i slavlja a mene se nitko ne sjeća.

Želio bih da mi dopustiš da ovaj Božić uđem u tvoj život, da shvatiš da sam prije 2000 godina došao u ovaj svijet i da sam dao soj život na križu i za tebe. Danas jedino što želim jest, da to vjeruješ cijelim srcem.

Nešto ću ti reći: mislio sam, kako me mnogi ne pozvaše na svoje slavlje, učinit ću sam svoje veličanstveno slavlje, kakvo još nikad nije viđeno. Priređujem sve što je za to potrebno; šaljem mnoge pozivnice, među kojima je jedna posebna i za tebe. Želio bih znati, hoćeš li sudjelovati, da mogu za tebe rezervirati mjesto i napisati tvoje ime ne mojoj velikoj listi uzvanika. Vani će ostati svi oni koji se ne odazovu mom pozivu.

Pripremi se jer u dan kad se najmanje nadaš slavit ću svoje velebno slavlje.

p.s. znaj da te neizmjerno volim.

(Isus Krist, rođen na Božić u Betlehemu prije 2000 godina)