Neodgovorni liječnik Novo!
0 preuzimanja
Jednog su liječnika pozvali da hitno dođe u bolnicu operirati bolesnog dječaka. Došao je žurno; odmah na ulazu zaogrnuo se kirurškim ogrtačem i uputio ravno u salu za operacije. U hodniku ispred sale zatekao je bijesna dječakovog oca. Čim je čovjek vidio liječnika, počeo se derati na njega: “Zašto vam je trebalo toliko dugo?! Zar ne znate da je život moga sina u opasnosti?! Gdje vam je osjećaj odgovornosti? Kakav ste vi liječnik???” „Čim sam dobio poziv uputio sam se u bolnicu. Nisam mogao brže stići. A sada bih vas zamolio da se smirite kako bih mogao u miru obaviti svoj posao” rekao je liječnik. “Da se smirim?! Ja da se smirim?! A što da je vaš sin u toj prostoriji sada, biste li se vi smirili?? Da vaš sin umire, kako biste se vi ponašali???” bijesno je uzvratio otac. Operacija je dugo trajala. Liječnik je nakon nekoliko sati izašao s riječima: “Hvala Bogu, vaš sin je izvan životne opasnosti!” Ne čekajući reakciju dječakova oca, liječnik je izjurio iz bolnice govoreći: “Ako imate pitanja, obratite se sestri.” “Zašto je ovaj liječnik ovako arogantan??!! Nije mogao pričekati ni minutu da ga upitam za stanje svoga djeteta!?!” pitao je otac čim je ugledao medicinsku sestru. Sestra mu je odgovorila: ”Njegov sin je prekjučer poginuo. Bio je na pokopu kad sam ga pozvala radi hitne operacije vašeg.” Ne sudi drugoga dok u njegovim cipelama nisi barem pola sata hodao njegovim putem.
autor nepoznat
| Pregleda: | 1575 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 09. 12. 2019. |
Slični dokumenti
Na kraju jednog polja stajahu Ljubav i Samoća i zagledani u mladi zaljubljeni par.
Samoća reče Ljubavi: - Kladim se, da ću ih rastaviti.
Ima jedna vrsta kaktusa koji cvjeta dva ili tri put godišnje. Neugledne je vanjštine, ali ima prekrasan cvijet. Cvjeta noću, kada ga nitko ne vidi.
Kad padne duboka tama rastvore se krupni, prekrasni cvjetovi, a kuća se ispuni opojnim mirisom. A ujutro... cvijet je mrtav. Odaje tragove ljepote koja prolazi.
Od koga i za koga ova pažnja?
Od koga i za koga ova rasipnost i darežljivost?
Kaktus me podsjeća na Boga koji je rasipan i darežljiv; koji daje svoje darove velikodušno; koji daje ljepotu kaktusovu cvijetu samo za jednu noć, bez obzira hoće li to netko zamijetiti ili neće.
Bog se raduje svemu što stvara, a još se više raduje kad ljudi zapaze da radi njih i njihove radosti stvara sva dobra i ljepote. I tako se Bog i ja radujemo kaktusovu cvijetu na mjesečini (ako je ima), cvijetu koji živi samo jednu noć.
Kaktus me podsjeća i na ljude.
Ima ljudi koji cvjetaju samo za jedan tren i samo onda kad ih nitko ne vidi; da ne bi ljudi hvalili njihovu dobrotu i ljepotu i da tako ne izgube nagradu kod Oca nebeskoga. Ali za takve trenutke kad ljudi cvjetaju u svom najboljem izdanju vrijedi živjeti.
Ima ljudi koji su tako obični i za koje ne bismo nikada rekli da nas mogu nečim iznenaditi.
Ima ljudi koji cvjetaju samo dva – tri puta godišnje.
Valja znati da sve biljke cvjetaju i, ma kako neznatan bio njihov cvijet, imaju šansu donijeti plod, a svaki plod krije novo sjeme.
Valja pažljivo promatrati ljude da bismo uživali u njihovu cvjetanju, makar samo za tren.
autor nepoznat