Štap Novo!
0 preuzimanja
Za mojim vratima visi čitav niz štapova.
Oni me podsjećaju na razne zgode iz mog života. Ali posebnu pažnju zaslužuje samo jedan, i to onaj s kožnatim navlakom. No da mi pripovijedam kako sam došao do njega. Slučaj nije za mene ni malo pohvalan!
Jedne ciče zimske večeri, za najveće snježne vijavice i oluje, pokuca netko snažno na moja vrata. Bilo je već kasno. Kod mene nad dovratnikom vani gori jaka žarulja da mi mrak ne sjeda izravno na prozore. Pođem da otvorim kasnome gostu, sve preko volje. Čim sam otvorio vrata istrgnu mi oluja snažno kvaku iz ruku, a snijeg navali u predsoblje. Na stubama ugledah Jozu, starog prosjaka i pijanicu. Dođe on često. Pokuca čvrsto, svjestan da bar na to ima pravo, i pruži ruku da mu nešto udijelim. Uvijek tako, bez ijedne riječi pozdrava i zahvale. Samo me prodorno motori svojim kristalnim očima. A ja bih uvijek nešto dao: ili skrajak salame, ili komad kruha i nešto novca, već koliko se našlo u džepu od hlača.
Imao prosjak na leđima i krasan štap, a o njemu obješenu u prosjačku torbu.
Ovaj put me posebno smetala njegova ćela, koji je doslovce prekrio snijeg i led. Uzeh s vješalice svoju novu vunenu kapu, i dok je još malo zastao snažnom mu je navučem na glavu, sve preko ušiju. Blaženo se osmjehnu i krene natrag u tamu, studen i zimu… Motrio sam ga sažalno kako odlazi, a mozgom mi hitro prostruji misao: u ovo nevrijeme ne tjera se ni psa od kuće! Na dnu zgrade imaš sobičak, topao, spreman za gosta ako naiđe. Tu je prazan krevet, stol i stolica. Nađe se tu uvijek i po komad suhog mesa, u prozoru hladno pivo, a u kuhinji nešto tople juhe.
„Povedi jadnika tamo i zakloni ga od zime za ovu noć“, govori mi snažno glas u mojoj nutrini! Ali, jao mojoj čistoj kući domaćici! Prosjak je pun prnja, ušiju i druge gamadi. Sve će zamazati i zasmrdjeti. A tko će to sutra čistiti? Eto opet vike i kuke na mene. Ne, ne! To ne ide! Nikako! I ja zatvorih vrata. No srce me korilo i savjest mi je prigovarala dugo u noć.
Sljedećeg dana dođe do mene grobari i ponudi mi da uzmem jedan krasno izrađen štap. Majstorski posao od crnog oraha. Na vrhu mu izrezbarena glava s bradom i brkovima, a i ostali čvorovi na tom štapu nosili su svaki po izrezbareno lice što zja otvoreni usta, kao da sva usta nešto snažno dovikuju čovjeku.
- Biste li vi to kupili? - upita grobar.
- A odakle ti to?
- Odakle!? Danas moram ukopati prosjaka Jozu. Badava iskopati grob u ovoj smrznutoj ilovači i ukopati jadnika. Tko će mi što platiti kad on ništa nema osim ovoga štapa?
- Što? Umro Jozo? Kad?
- Noćas. Zapravo i nije umro, nego se smrznuo!
Smjesta se sjetih svoje tople sobice i našeg sinoćnjeg susreta. I bude mi veoma nelagodno pri duši. Kupio sam štap i bogato ga preplatio. Grobaru su radosno zasjale oči. A ja mu rekoh: - Evo ti mjesto plaće... Stavi mu i križ, veliki, hrastov… I napiši ime!... Ukopaj ga krśćanski!
Ovdje moram još nešto dodati. Ne da nekoga kudim ili sudim. Rekoh tek sebi otvoreno: - Eto vidiš, kako ti je često u životu. Zlo koje počinimo možemo okajati i ispovjediti. Ali dobro koje smo propustili učiniti Kristu u svome bližnjemu ne vraća se i ne popravlja više nikada!
Karl Heinrich Waggerl (prijevod fra Ivan Marija H.) iz MAK-a, prosinac 1975.
| Pregleda: | 1951 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 30. 09. 2019. |
Slični dokumenti
Bio sam u Klinici kod Gospodina Isusa.
Napravio mi je sistematski pregled i otkrio sam da sam teško bolestan:
Kad mi je Gospodin izmjerio tlak, vidio sam na tlakomjeru da mi je razina nježnosti veoma “niska”.
Kad mi je mjerio temperaturu, toplomer je pokazao 40? anksioznosti tj. tjeskobe.
Napravio mi je elektrokardiogram i dijagnoza je bila da mi je potreban by pass Ljubavi, jer su moje arterije godinama začepljenje samoćom i tako je moje srce posve prazno.
Otišao sam na Ortopediju, jer nisam mogao hodati pored svoga brata, i nisam mu mogao dati bratski zagrljaj, a zato što sam na tijelu imao mnogo fraktura nastalih zbog zavisti.
Otkrio je i da imam Miopiju (kratkovidnost), jer kod susjeda nisam mogao vidjeti ništa osim loših strana.
Reče mi i da sam gluh. Dijagnosticirao je da Njegov glas često ne čujem.
Na kraju pregleda dao mi je jednostavne besplatne savjete. Prirodne lijekove.
Napuštajući kliniku obećao sam da ću koristiti lijekove koje mi je dao.
- Čim ustaneš iz kreveta, popij čašu “Zahvalnosti”.
- Prije nego što odeš na posao, uzmi žličicu “Mira”. Svakoga sata, progutaj tabletu “Strpljenja” i čašu “Poniznosti”.
- Kad se vratiš kući, ubrizgaj dozu “Ljubavi”.
- I, prije nego što odeš na spavanje, uzmi dvije tablete “Mirne savjesti”.
- Ne budi depresivan ni očajan zbog onoga što će se dogoditi sutra.
- I da je On s tobom baš sad, na mjestu na kojem se nalaziš i u ovom trenutku u kojem živiš.
- Uvijek imaj na umu da Bog savršeno dobro zna što se događa u tvom životu.
LIJEKOVE UZIMAJ REDOVITO, DOZU JE DOPUŠTENO PONEKAD PREKORAČITI.
autor nepoznat
Kad su mladu koncertnu violinisticu upitali koja je tajna njenog uspjeha odgovorila je: “Planirano zanemarivanje!”