Vrijeme za obitelj Novo!
0 preuzimanja
- Tata! Tata koji je čitao novine promrmlja: - Ma, što je dijete? - Hoću li i ja morati čitati novine kad odrastem? - Pa naravno. - Zašto, tata? Tata nije ništa čuo jer je nastavio čitati novine. - Zašto tata? Želio bih znati! - Aaa? Što zašto? - Zašto ću i ja morati čitati novine kad budem velik? - O, moj Bože, odrastao čovjek čita novine. Pa mora se biti u tijeku događanja! - Što to znači biti u tijeku događanja, tata? - O nebesa! Dijete, to ti je kao... orijentirati se... razumiješ li? - Ne razumijem! - O tome ćemo govoriti drugi put. Sad me napokon pusti da čitam. - A zašto ti, tata, ne možeš čitati ako s tobom razgovaram? - Jer mi to smeta, dijete. Govor uvijek smeta. Uopće treba što je manje moguće govoriti, zapamti to! - Ali naš učitelj govori vrlo mnogo, tata! - E sad mi je prekipilo. Dakako, on je učitelj. Učitelji smiju govoriti. Ali djeca moraju šutjeti, razumiješ li? - Ali... ali kad u školi ne otvorim usta cijeli sat učitelj me ukori. - Ma dosta već jednom! Hoću čitati! Ako nastaviš dalje s pitanjima bit ću zreo za ludnicu! - Hoćeš li i tamo morati čitati novine? - Ne! Ne! Ne! Gospode Bože! Pa tamo nema novina! - A fino! Tada ću te tamo posjetiti i moći ću s tobom razgovarati, a da ti to ne smeta!
| Pregleda: | 2002 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 22. 11. 2019. |
Slični dokumenti
Prijatelj bi trebao biti radikalan.
Trebao bi te voljeti kad si odbojan, zagrliti te kad nisi za grljenje, i podnositi te kad si nepodnošljiv.
U blizini sportskog igrališta, u jednog gradu, nalazio se ulaz u napušteni rudnik. Ulaz je doduše bio ograđen žicom pa su se tu dječaci često bezbrižno igrali. Tako je bilo i onoga sudbonosnog dana Rudnik je naime bio napušten jer je iz zemlje izlazio otrovni plin.