Leptir i gusjenica Novo!
0 preuzimanja
Bila jednom jedna gusjenica koja je puzala po zemlji. Bila je bijele boje sa zelenim točkicama na leđima. Nitko je nije volio, jer se govorilo da je ružna i odvratna. Jadna je gusjenica bila veoma tužna. Kad bi dopuzala na neku biljku, svi bi je insekti s prezirom gledati i izrugivali joj se. Nitko se nije s njom družio, a još manje bi se s njom igrao.
Njezino jedino zadovoljstvo bilo je popeti se na drvo i promatrati leptire. Dala bi sve na svijetu da može letjeti poput njim. Satima bi ih promatrala. A kad bi sišla na zemlju, čula bi opet uobičajena ruganja i prijetnje. Umorna od svega toga, odluči popeti se na vrh stabla gdje je nitko neće pronaći i nikad se više ne vratiti na zemlju.
Jednog dana neki leptir, da se odmori, sleti na granu na kojoj je bila gusjenica. Ona mu se približi, i zapodjenuše razgovor. Tako su postali veliki prijatelji, svaki bi dan našli vremena da budu zajedno i popričaju. Nakon nekog vremena gusjenica upita: - Zašto si pristao biti moj prijatelj kad me nitko ne voli, jer sam svakome odvratna? Leptir joj odgovori: - Za prijatelje nije važno kako netko izgleda, nego koliko dobrote ima u sebi.
Gusjenica je bila jako zadovoljna, jer je pronašla pravog prijatelja. Bila je toliko sretna da je jedne noći, dok je spavala na vrhu nekog stabla, osjetila kako joj se tijelo preobražava. Sljedećeg jutra postala je prekrasan leptir kakva svijet još nije vidio. Kad ju je njezin prijatelj leptir došao posjetiti, primijeti tu divnu promjenu i bijaše veoma zadovoljan te joj reče: - Sada si pokazala ljepotu i dobrotu koju si nosila u sebi.
Oboje su zajedno odlepršali. Od tada, kad god bi našli tužnu gusjenicu na vrhu drveta, spustili bi se k njoj, a nakon toga ponovila bi se ista priča.
| Pregleda: | 2038 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 21. 11. 2019. |
Slični dokumenti
Čovječe, kad pored mene prođeš,
nemoj podići ruku ni na jedno stablo, ni na jedan grm. Nemoj me nepromišljeno ozlijediti. Ja sam toplina tvoga doma i ognjišta u hladnim zimskim noćima, prijateljski hlad i štit od vreline ljetnoga sunca.
Ja sam drvo tvoje kolijevke, trijem tvoje kuće, daska tvojega stola, postelja na kojoj spavaš i odmorište vječnog počinka.
Čovječe, poslušaj me i usliši molitvu moju: Ne ruši me nepotrebno, ne spaljuj me nepažnjom, ne sijeci me nerazumno, ne ozlijedi me bezobzirno. Očuvaj me za svoju djecu.
MOLITVA ŠUME
Prolazniče ! Kad pored mene prođeš I poželiš podići svoju ruku na mene, Pazi, nemoj me ozlijediti jer: ... Ja sam trijem tvoje kuće, Daska na tvome stolu, Postelja na kojoj spavaš, I drvo od kojeg gradiš. Tvoja lađa, Ja sam držalica tvoje motike, Vrata tvoga obora, Drvo tvoje koljevke I mrtvačkog sanduka. ... Prolazniče, slušaj moju molitvu: “Ne ozljedi me!”
(Miroslav S. Mađer)
ednoga dana jedan mladić stajao je u središtu grada razmišljajući kako on ima najljepše srce u cijelom onom kraju. Prošla je velika povorka ljudi i svi su oni priznali kako je njegovo srce savršeno. Nije bilo crtice niti zareza na njemu. Mladić je bio jako ponosan i još se više i glasnije hvalio svojim prelijepim srcem.