Propovijed za razbojnike Novo!
0 preuzimanja
Dok je prelazio granicu, nekog je svećenika presrela razbojnička družba. Razbojnici ga okruže, a njihov vođa reče: - Sad ćeš održati propovijed, ali takvu da bude nama po volji!
Svećenik shvati svoj položaj. Ne održim li propovijed sa mnom je gotovo, pomisli. U sebi se pomoli svetom Bartolomeju, zaštitiku svih nevoljnika, te se popne na panj kao da je propovjedaonica.
Razbojnici su skinuli kape i napeto čekali da progovori. - Vaš život sliči Isusovu životu - otpočne svećenik. - Kako to? - pitaju razbojnici. - Pa tako - odvrati svećenik - što je Isus rođen kao siromah, a i vas nije zapalo bogatstvo. On je u mladim godinama pomagao svetom Josipu pri tesarenju. I vi ste morali raditi, inače bi vas otac istukao. Kad je Isus odrastao, lutao je zemljom. Poput Njega, i vi ste malo ovdje, malo ondje. Isusa su uhitili, a i vi niste bili lišeni toga. Njega su razapeli na križ, dok vas čekaju vješala. Isus je sišao nad pakao, kamo ćete i vi dospjeti.
No, kako vas se svidjela moja propovijed? - Dobra je bila - odgovore razbojnici, a njihov vođa tutne mu u ruke kesicu zlata. Kad se dovoljno udaljio, svećenik se okrene i vikne: - Jedno sam vam zaboravio reći: ISUS JE UZAŠAO NA NEBO, ALI VI NEĆETE!
Poljska narodna priča
"Budite lukavi kao zmije a bezazleni kao golubovi." (Sv. pismo)
| Pregleda: | 1800 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 20. 11. 2019. |
Slični dokumenti
Desetogodišnji dječak odlučio je početi trenirati judo, usprkos tome što je izgubio lijevu ruku u teškoj prometnoj nesreći.
Krenulo mu je dobro, i nije mu bilo jasno zašto ga je, nakon tri mjeseca treninga, sensei (učitelj) i dalje učio samo jednom potezu.
“Sensei, zar ne bih trebao učiti i druge poteze?”, pitao je.
“Ovo je jedini potez koji znaš, ali ovo je jedini potez koji trebaš znati.” - odgovorio je sensei.
Dječak nije razumio učitelja, ali mu je vjerovao.
Nekoliko mjeseci kasnije dječak je na svom prvom turniru vrlo lako pobijedio u prva dva meča. Treći meč se pokazao težim, ali nakon nekog vremena, njegov protivnik je postao nestrpljiv i otvorio se, na što je dječak spretno iskoristio svoj jedan jedini potez i dobio i taj meč.
S tri pobjede našao se u finalu.
Ovaj put, njegov protivnik je bio veći, jači i iskusniji. Izgledalo je da je dječak u potpunosti nadjačan. Sudac je pozvao time-out. Želio je prekinuti meč, ali sensei nije dopustio.
Ubrzo nakon što je borba nastavljena, protivnik je napravio pogrešku. Istog trena, dječak je iskoristio svoj uvježbani potez i pobijedio. Postao je prvak.
Na putu kući, dječak i sensei analizirali su sve borbe. Dječak je pitao: “Sensei, kako sam osvojio ovaj turnir sa samo jednim potezom?”
“Pa osvojio si ga iz dva razloga”, rekao je sensei. “Prvo, skoro si u potpunosti ovladao jednim od najtežih poteza u džudu. A drugo, jedina poznata obrana za taj potez je da te protivnik zgrabi za lijevu ruku.”
Dječakova najveća slabost postala je njegova najveća snaga.
Dva muškarca, obojica jako bolesni zajedno su ležali u bolnici. Jedan od njih je svaki dan mogao sjediti u krevetu zbog izdvajanja vode iz pluća. Krevet mu je stajao uz jedini prozor u sobi. Drugi muškarac je morao stalno ležati na leđima.