Vjera u ranoj mladosti Novo!
0 preuzimanja
Kako izgleda vjera u ranoj mladosti od 13. do 18. godine života? Svećenici se čude kad nedjeljom primijete da u crkvi više nema onih četa prvopričesnika i krizmanika, ima ih samo sasvim neznatan broj. Što je uzrok tomu?
- Djeca u osnovnoj školi ne znaju svoj unutarnji život ni za unutarnji život drugih, ne znaju za svoje nagone i motive svoga ponašanja. Njih zanimaju samo izvanjske činjenice a ne unutarnji pokretači tih činjenica koji su njima nepoznati. Ali već u 13. godini života s nastupom puberteta događaju se i u tijelu i u osjećajnom životu mladih ljudi velike promjene. Tada počinju primjećivati svoj unutarnji svijet i zanimati se za misli i osjećaje drugih ljudi, javljaju se prve veze, dugi razgovori, prijateljstva i ljubavi. Sada sve to postaje toliko zanimljivo da se Bog potiskuje u pozadinu. Ali ima još nešto veoma važno. U to doba mladi traže neki ideal koji bi nasljedovali. Mogu to biti i roditelji, učitelji, ali i oni koje mediji i ulica veličaju. Nažalost, mogu to biti i kriminalci, narkomani, revolucionari. Da bi ga se upropastilo, često je dovoljno reći mladom čovjeku: "Ako si pravi dečko, učini to i to, ili probaj to i to." Sada se pitamo: gdje su oni koji proživljavaju svoju vjeru tako da bi mladimo mogli biti privlačni? Što mladi nalaze kod svojih djedova i baka, kod svojih roditelja? Vrlo često vjeru bez idealizma i oduševljenja, vjeru punu straha i mnogih obveza. Može se dogoditi i to da ideal mladih, neki učitelj ili sportaš, čak znanstvenik, ne drži ništa do vjere, pa onda nije nikakvo čudo da će je zanemariti i oni koji u njima vide svoj ideal za nasljedovanje.
Vjera se pali od vjere a vjeru može upalili onaj čija je vjera živa i zrela.
preuzeto sa sv_juraj.com
| Pregleda: | 1752 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 30. 11. -0001. |
Slični dokumenti
Neki je mladić potrošio svoju baštinu koju je naslijedio. Kao što obično u takvim slučajevima biva, u trenutku kad je ostao bez novaca, otkrio je da je i bez prijatelja.
Mojsije je u pustinji susreo jednoga pastira. Proveo je s njim dan i pomogao mu musti ovce. Uvečer je vidio kako pastir najbolje mlijeko ulijeva u posebnu zdjelicu i stavlja na kamen nedaleko mjesta gdje su se nalazili. Mojsije ga zapita komu je to mlijeko namijenjeno, a pastir odgovori:
- To je mlijeko za Boga.
Kad je Mojsije zatražio da mu protumači, pastir reče:
- Uvijek stavljam na stranu najbolje mlijeko i prinosim ga Bogu.
Mojsije upita: - I Bog ga pije?
- Da - odgovori pastir.
Mojsije mu protumači da je Bog duh i da ne treba piti mlijeko. Kako pastir nije htio vjerovati, Mojsije mu predloži da se sakriju iza grma i da vide hoće li Bog doći piti mlijeko.
Kad je pala noć pastir se sakrio i na mjesečini ugledao malu lisicu kako dolazi sitnim koracima iz pustinje. Pogledavši lijevo i desno životinja navali na mlijeko, žedno ga popije i izgubi se u pustinji.
Sutradan Mojsije vidje da je pastir posve utučen. - Što nije u redu? - zapita ga.
- Bio si u pravu - uzdahne pastir - Bog je čisti duh i ne treba moga mlijeka!
Mojsije, začuđen, reče: - Pa trebao bi biti sretan! Sad znaš o Bogu više nego prije nekoliko dana!
- Istina - odgovori pastir - ali propalo je jedino čime sam Bogu mogao pokazivati svoju ljubav!
Mojsije shvati i povuče se u samoću gdje se molio svom dušom. U noći mu se javi Bog i reče:
- Mojsije, prevario si se. Istina je da ne pijem mlijeko, ali sam svejedno sa zadovoljstvom primao mlijeko koje mi je prinosio pastir kao dokaz svoje ljubavi: međutim, kako mi nije bilo potrebno dijelio sam ga s malom lisicom.
(židovska narodna tradicija)