Sve se vraća istom mjerom Novo!
0 preuzimanja
Bio jednom jedan seljak koji je prodavao maslac pekaru. Ali pekar posumnja u seljaka i odluči izmjeriti maslac da provjeri je li mu seljak dao pravu količinu. I stavi on maslac na vagu. Bilo je manje nego što seljak rekao. Silno se razbjesnio i tužio seljaka. Kad su došli na sud, sudac upita seljaka kakvu vagu koristi. Seljak odgovori: „Ja sam priprost čovjek. Ja ne koristiim ove moderne vage, nego imam jednu svoju staru vagu i važem na svoj način.” Sudac zatraži da objasni kako važe maslac za prodaju. I seljak objasni: „Puno ranije nego što je pekar počeo kupovati maslac kod mene, ja sam svaki dan kupovao kilogram kruha kod njega. I kad pekar donese kruh, ja ga stavim na jedan kraj vage i točno toliko maslaca stavim na drugu stranu.” Da, zaista, u životu nam se uvijek vraća istom mjerom.
| Pregleda: | 1996 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 11. 12. 2019. |
Slični dokumenti
Na svijetu postoji otprilike 2 milijarde djece (osoba ispod 18 godina).
Ipak, ako Djed Božićnjak ne posjećuje Muslimane, hinduse, Židove i budiste, količina posla na Božić se smanjuje na 15%, odnosno 378 milijuna djece (prema uredu za populacijske statistike). Prema prosjeku od 3,5 djece po kućanstvu, Djed Božićnjak mora posjetiti 108 milijuna domova, ako pretpostavimo da u svakom danom kućanstvu postoji barem jedno dobro dijete.
Djed na Božić ima na raspolaganju dan koji traje oko 31 sat, zahvaljujući različitim vremenskim zonama i Zemljinoj rotaciji te ako pretpostavimo da putuje s istoka na zapad (to se čini logičnim) dobivamo rezultat da posjeti 967,7 kuća u sekundi. Prema tome, za svaki dobar kršćanski dom s dobrim djetetom, Djed Božićnjak ima oko tisućinku (1/1000) sekunde da zaustavi saonice, iskoči, uzme darove, uskoči u dimnjak, napuni čarape, nađe bor, ostavi ostatak darova pod borom, popne se natrag kroz dimnjak, uskoči u saonice i dođe do druge kuće.
Pretpostavljajući da je svih 108 milijuna zaustavljanja jednako raspoređeno po Zemlji (samo u svrhe našeg proračuna), govorimo o otprilike 1,24 km razmaka od jedne do druge kuće; iz čega proizlazi ukupan put od 120,8 milijuna km, ne uključujući Božićnjakove odlaske na WC ili stanke za jelo/piće. Iz navedenog proizlazi da je brzina Božićnjakovih saonica oko 1080 km/s (3200 puta veća od brzine zvuka). Za usporedbu, najbrže ikad stvoreno vozilo, svemirska sonda Odisej, ide "svega" 45 km/s (162000 km/h), a normalan jelen najviše 24 km/h odnosno 0,0066 km/s.
Teret saonica je također jedna vrlo zanimljiva stvar. Pretpostavimo da svako dijete ne dobije ništa više nego jednu kutiju Lego kockica srednje veličine (860 grama). Tada je ukupna težina tereta na Božićnjakovim saonicama nešto veća od 500000 tona. Na tlu normalan jelen ne može vući više od oko 138 kg. Ako uzmemo da Božićnjakov leteći jelen može vući 10 puta više, Djed Božićnjak bi trebao oko 360000 letećih jelena da povuku saonice. Masa tolikog broja jelena povećava sveukupnu masu saonica za oko 54000 tona, odnosno za 7 puta mase "Kraljice Elizabete" (broda, ne vladarice).
Oko 600000 tona, putujući brzinom od 1080 km/s, stvara nezamisliv otpor zraka - takav otpor kakav bi zagrijao jelene toliko jako koliko se zagrije svemirski brod koji ponovo ulazi u Zemljinu atmosferu. Prednji par jelena bi sagorio s oko 14,3 kvintilijarde đula.
Ukratko, taj bi se par, čim bi krenuo, pretvorio u nimalo lijep prizor živih baklji izlažući vatri jelene iza njih te dovodeći do lančane reakcije u kojoj bi svih 360000 jelena izgorjelo za oko 4,26 tisućina sekunde, odnosno točno na vrijeme da Djed Božićnjak dođe do pete kuće na svom putu.
Djed Božićnjak bi, kao rezultat akceleracije s 0 km/s na 1080 km/s u tisućinki sekunde, bio izložen akceleracijskoj sili 17,5 tisuća puta maloga g (gravitacija), tj. 175000 m/s2. Djed Božićnjak mase 115 kg (što je vrlo malo za Djeda Božićnjaka) bio bi prikovan za zadnji dio svojih saonica s 1984906,9 N (newtona) sile, i to bi mu trenutačno smrvilo kosti i organe pretvarajući ga u kašastu ljubičasto-crvenkastu tekućinu.
Iz ovog se, relativno trivijalnog, dokaza jasno vidi da Djed Božićnjak ne postoji!
(jednom davno pronađeno negdje na internetu)
Četvorica kraljevića krenu u potragu za umjećima u kojima će biti nenadmašivi. "Prođimo svijetom i ovladajmo znanjem", rekoše jedan drugom.
Ugovorili su mjesto na kojem će se sastati nakon nekog vremena i razišli se na sve četiri strane svijeta. Vrijeme je prolazilo.
Kad je prošla godina, mjesec i jedan dan, četvorica braće nađoše se na dogovorenom mjestu da ispitaju što je tko naučio.
"Ja sam stekao znanje koje mi omogućuje da pronađeni komad kosti nekog živog bića mogu obući u meso", reče prvi.
"Ja sam u stanju", pohvali se drugi, "odjenuti to biće u kožu čak obraslu dlakom".
"Ja", požuri treći, "umijem takvom biću stvoriti sve udove".
"A ja imam moć udahnuti mu život", zaključi četvrti kraljević.
Nakon toga četvorica kraljevića pođu u džunglu kako bi pronašla komad kosti i dokazala svoja umijeća. Nisu dugo tražili. Nakon par koraka pronađu komad kosti i, ne provjeravajući od koje bi životinje bila, dadoše se zdušno na posao da što prije iskušaju svoja čarobna znanja.
Prvi obuče kost u meso, drugi je odjenu u kožu s dlakom, treći doda udove da je dovrši, a četvrti je oživi... Kad ono - lav! Otvori snažne čeljusti, zaurla od gladi i sruči se na svoje tvorce te ih proždre. Kad je svu četvoricu usmrtio, lav se zadovoljan povuče u džunglu.
Suvremeni čovjek pokazao je da ima ogromnu stvaralačku moć, ali ta moć u sebi nosi i mogućnost samouništenja.
narodna priča