Tri sita - mudrost Sokratova Novo!
0 preuzimanja
- Znaš li što sam sve čuo o tvome prijatelju? Trenutak, odgovori Sokrat. Prije nego mi ispričaš volio bih da prođeš jedan brzi test: jesi li to što mi želiš reći prosijao kroz tri sita? - Tri sita? Sokrat je slovio za mudraca. Jednoga ga dana potraži neki čovjek i reče: Da, odgovori Sokrat. Prije nego ispričaš neke stvari o drugome, dobro je da kroz tri sita prosiješ ono što želiš reći. Prvo je sito ISTINE. Jesi li provjerio da je istinito ono što mi želiš ispričati? - Ne, pa i nisam. Nisam vidio, samo sam čuo kako pričaju. - Ne, baš suprotno! Čuo sam kako se tvoj prijatelj loše ponio. Dobro! Ne znaš, dakle, je li to istina. Sada ćemo uzeti sito DOBROTE. Ono što mi želiš ispričati o prijatelju, je li nešto dobro? - Korisno? Pa i ne, ne vjerujem da bi ti to moglo koristiti. - Dakle, nastavi Sokrat, želiš mi ispričati loše stvari o prijatelju, a nisi siguran jesu li istinite. Ostalo je još sito KORISTI. Je li korisno da mi ispričaš to što je moj prijatelj napravio? Dakle, zaključi Sokrat, ono što si mi htio ispričati nije istina, ni dobro, ni korisno. Pa zašto bi mi pričao? Ne želim ništa znati od onoga što si mi htio ispričati, i tebi će biti bolje da sve to zaboraviš.
| Pregleda: | 3931 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 11. 12. 2019. |
Slični dokumenti
U našem domu u Costa Mesi u Kaliforniji vladala je strka. Ali u kući s desetero djece i još jednim na putu, svaki je dan uglavnom bio takav. Tog mi je dana bilo posebno teško obavljati svakodnevne poslove - a sve zbog jednog malog dječaka. Len, koji je tada imao tri godine, pleo mi se oko nogu kamo god bih išla. Kad bih zastala da nešto učinim pa se okrenula, spotakla bih se o njega. Nekoliko puta sam mu predložila da se ide igrati. '' Nećeš se ići ljuljati?'' opet sam pokušala. Ali on se samo bezazleno nasmiješio i rekao: ''Ne, majčice. Radije bih ostao ovdje s tobom.'' I nastavio je skakutati za mnom. Nakon što sam mu već peti put stala na prste, izgubila sam strpljenje pa sam ustrajala na tome da se ode van igrati s drugom djecom. Kad sam ga pitala zašto se tako ponaša, pogledao me je svojim milim zelenim očima i kazao: '' Majčice, u vrtiću mi je odgojiteljica rekla da moram ići Isusovim stopama, ali ja ga ne vidim pa idem tvojim stopama.'' Digla sam Lena na ruke i čvrsto ga zagrlila. Suze ljubavi i poniznosti potekle su zajedno s molitvom koja se rađala u mom srcu - molitva zahvalnosti za jednostavno i predivno razmišljanje trogodišnjeg dječaka.
(Davida Dalton - Melem za kršćansku dušu)
Jedan je čovjek imao neobičan problem: nikako nije mogao prijeći cestu kad je bilo crveno svjetlo za pješake, makar na kilometar daleko nije bilo automobila. A kako je bio vjernik, nije htio griješiti pa ni u malim stvarima, a kamoli drugima davati primjer lošeg ponašanja.