Hram bratske ljubavi Novo!
0 preuzimanja
Otac je dvojici svojih sinova ostavio u nasljeđe polje zasijano pšenicom. Jedan brat je imao brojnu obitelj i bio je siromašan, a drugi koji je živio sam bio je bogat.
Polje su podijelili na dva jednaka dijela.
Kad je došlo vrijeme žetve, jedan od braće probudi se noću i počne razmišljati: „Ja sam bogat, što će meni toliki snopovi? Moj brat je siromašan i treba mnogo više pšenice za svoju brojnu obitelj.“
Ustane on iz postelje i pođe u svoj dio polja. Nakupi mnogo snopova i prenese ih na bratovu polovicu.
Iste noći probudio se i njegov brat, te razmišljao:
“Moj brat nema ni žene ni djece, jedino u čemu može uživati jest bogatstvo.“ Ustane iz postelje, pođe u polje i prebaci puno snopova na bratovu stranu.
Kad su se braća ujutro pojavili u polju, bijahu začuđena kako se snopovi ni jednomu ni drugomu nisu umanjili.
I tako se događalo nekoliko noći za redom.
Svaki je prenosio svoje snopove na bratovu stranu,
a ujutro bi ustanovio da su snopovi na starom mjestu.
Jedne noći su se međutim dvojica braće natovarena snopovima srela na sred polja. Tada im je postalo jasno što se događa.
Istoga časa začuju s neba glas:
„Ovo mjesto, na kojem se očitovala tolika bratska ljubav, zaslužuje da se na njemu izgradi moj hram: hram bratske ljubavi.“
Kažu da je kralj Salomon izabrao upravo to mjesto za gradnju hrama.
Zapitajmo se bi li danas uspio pronaći mjesto za svoj hram?
prema priči Bruna Ferrera
| Pregleda: | 2021 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 09. 12. 2019. |
Slični dokumenti
Mladi par se doselio u ulicu. Slijedećeg jutra, kada su doručkovali, žena je opazila susjedu kako vješa rublje. Možda treba nov prašak za pranje, kako bi bolje oprala - pomislila je.
Neki čovjek putovao k velikoj kući - k posljednjoj postaji svih ljudi. Promatrao je ... i promatrao. Uz put je bilo mnogo toga: ptice pjevice i rascvalo cvijeće. Pjevao je i smijao se s njma. Zaustavljao se pored zaplakane djece, plakao s njima i otirao im suze. Sve je skupljao u svom srcu. A ruke je držao slobodne, da bi njima mogao mahati, milovati ili pak svirati frulu.
- Nije li ovaj siromašak? - govorili su ljudi. - Nisam li bogat? - mislio je on sam. Tako on dođe na velika vrata posljednje postaje svih ljudi. Bog sam mu otvori. - Tebe sam već više puta vidio - reče čovjek. - U pticama, cvijeću, u nasmijanim ljudima. Nisam li te vidio da plačeš u suznim očima djece? Bog samo reče: - Uđi! U velikoj je kući pjevao zbor: - SRETAN ČOVJEK VIDI DALJE OD OBZORA!
Drugi čovjek putovao k velikoj kući - k posljednjoj postaji svih ljudi. Nosio je teške kovčege. Sve što je na putu otkrio, htio je imati i zadržati... Ruke su mu bile preslabe da sve to prihvate. - Biti bogat znači biti sretan! - naučio je. Svakog dana brojio je svoje kovčege da vidi nije li uz put što izgubio. Uvijek je brižno pazio da se ne spotakne o kamen ili da se ne sklizne po travi. Tako su mu i oči bile potpuno zaposlene. Tako dođe on na velika vrata posljednje postaje svih ljudi. Bog mu sam otvori. - Zašto mi ne pomogneš? - reče čovjek. - Ne mogu sam sa svom ovom prtljagom na vrata! Nije prepoznao Boga. Mislio je da je vratar. Dade mu napojnicu i pomisli u sebi: - Što ću ja ovdje, zapravo? - Da, što hoćeš ti ovdje, zapravo? - reče Bog. - Mi se uopće ne poznajemo. U velikoj kući pjevao je zbor: - SRETAN ČOVJEK VIDI DALJE OD OBZORA! Ovaj čovjek nije shvatio pjesmu. Ne shvaća je ni danas.