Hoće li i mene Gospodin pustiti u raj? Novo!
0 preuzimanja
Sanjao Irac da je umro, a ispred njega je u redu stajalo mnogo ljudi. Čekajući svoj red mogao je vidjeti što se događalo s onima prije njega.
Isus pozove jednog pa reče: Stoji pisano: Bijah gladan i ti si mi dao jesti. Dođi u Kraljevsvo Oca moga. Čovjek uđe.
Drugom reče: Bio sam žedan i dao si mi piti. Dođi u Kraljevstvo Oca moga. I on uđe.
Dođe osmogodišnji dječak a Isus mu reče:
Nitko se nije htio sa mnom igrati, a ti si me zvao da se igram s tobom. Dođi u Kraljevstvo Oca moga. I dječak uđe.
Dođe desetogodišnja djevojčica a Gospodin joj reče: Svi su mi se rugali, a ti si me branila. Dođi u Kraljevstvo Oca moga.
Irac se uplašio. Pomislio je: Nikomu nisam dao ni jesti ni piti, nisam ni bolesne posjećivao, nisam slabe branio... Ah, kako li ću stati pred Gospodina?
Dođe i on na red. Isus podigne oči, blago ga pogleda i reče:
Bio sam tužan, razočaran, utučen, a ti si došao i pričao mi viceve. Nasmijao si me i ohrabrio. Dođi u Kraljevstvo Oca moga.
Irac se sretan probudi i donese odluku: Svaki ću dan razveseliti Gospodina u nekom tko bude tužan.
| Pregleda: | 2135 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 09. 12. 2019. |
Slični dokumenti
U nekom je selu nasred jedinog trga bila postavljena svjetiljka. Jedina svjetiljka koja je osvjetljavala trg! Svi su se mještani hvalili njome. Seoski načelnik čak je odredio čovjeka da pazi na tu svjetiljku i da se marljivo brine za sve što je u vezi s njom. Slijepo zanesen svojom službom, čovjek postavi na trg, na vidno mjesto, strelicu s natpisom koji je pokazivao i upućivao na svjetiljku. Mještani se tome počeše smijati. Jedan ga upita: - Jeste li vi stavili tu strelicu? - Da, gospodine. - Savjetovao bih vam da je sklonite. - Zašto? - Zato što svjetiljka, ako se ne vidi sama po sebi, ne služi ničemu. Istina. Pravoj vrlini i pravim vrijednostima nije potrebna nikakva strelica.
U crkvu je na misno slavlje, među ostalim vjernicima, došla i mlada obitelj s troje malene, predškolske djece.
Dvoje, tek nešto starije djece bilo je mirno, dok je treće, najmlađe, već od početka mise neprestano - čas glasnije, čas tiše - tražilo nešto od svojih roditelja. I činilo se da uvijek traži nešto drugo, a ne ono što su mu se oni toga časa dosjetili pružiti.