Mrav koji me je naučio moliti Novo!
0 preuzimanja
Jednoga dana vidio sam mrava koji je nosio golemi list.
Mrav je bio malen a list barem dva puta teži od njega.
Mrav ga je nosio s velikim naporom.
Čas ga je vukao, čas ga je podizao iznad glave. Kad je puhnuo vjetar, list je pao, a pao je i mrav.
List se okretao i padao, ali mrav nije odustao od svoje namjere.
Gledao sam ga i pratio dok nije došao blizu rupe, koja je ulaz u njegovu kuću.
Pomislih: “Konačno je uspio.”
No prevario sam se, jer trebao je napraviti još jedan važan korak.
List je bio veći od rupe u mravinjaku, i mrav ga je ostavio ispred i bez tereta ušao unutra.
Promrmljah: “Jadniče, tolika žrtva ni zbog čega.”
Sjetio sam se narodne poslovice: “Plivaj, plivaj i umrijet ćeš na plaži.”
Ali mrav mi je otkrio jednu tajnu. U rupu su ušli drugi mravi, i počeli trgati list i nositi ga u malenim komadićima.
Činilo se da su sretni u poslu. Za malo vremena, veliki list je nestao. Ostali su tek komadići koji su odmah uvučeni u rupu.
Počeo sam razmišljati o svojim iskustvima.
Koliko puta sam se obeshrabrio pred obavezama i poteškoćama?
Da je mrav gledao veličinu lista, možda ga ne bi bio niti pokušao nositi.
Zavidio sam mravu na upornosti i snazi. Svoja sam razmišljanja pretvorio u molitvu. Zatražio sam od Gospodina:
Da mi da upornost mrava, da ne izgubim volju zbog padova. Da mi podari ustrajnost mrava, da nadiđem svakodnevne poteškoće.
Da mi da mudrost ovih mrava, koji su podijelili teret koji je izgledao tako velik.
Da mi da poniznost da podijelim s drugima plodove napornog rada tako da moj put ne bude osamljen.
Tražio sam od Gospodina milost da mogu poput ovog mrava ne odustati na putu ni kad na mene navale suprotni vjetrovi, a osobito kada, zbog težine obaveza ne vidim jasno put kojim mi je ići.
Ličinke koje su očekivale hranu unutar mravinjaka, gurale su mrava naprijed i dale mu snagu da prijeđe put s teškim teretom na leđima.
Poslije susreta s mravom, i ja sam dobio snagu na svom putu. Zato zahvaljujem Gospodinu što ga je stavio na moj put i naveo me da prođem baš tuda.
Snovi ne umiru nego se uspavaju ljudska srca. Zato se treba probuditi i krenuti naprijed!
Ninon Rose Hawryliszyn e Silva
| Pregleda: | 1943 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 04. 12. 2019. |
Slični dokumenti
Potužio se jedan mladić svećeniku da se nikako ne može riješti ružne navike psovanje. Svećenik ga upita: Želiš li ti to zaista?
Ako ti je stalo do Crkve ne raspredaj odveć o njoj. I ne pitaj koliko je u njoj baštine vječnosti, a koliko naplavina vremena. Ne pitaj pamti li ona, živi li doslovce, Isusov Govor na gori. Ne pitaj je li joj većma stalo do hramova od mramora ili do hramova Duha Svetoga, do srca ljudskoga. Ne pitaj koliko je u njoj obiteljskog duha, obiteljske skrbi. Ne pitaj čemu počasti koje si njezini službenici međusobno iskazuju, koje je značenje počasnih naslova kojima se oslovljavaju. Ne pitaj je li joj bliže ulagivati se moćnicima ovoga svijeta ili zauzimati se za najmanje. Ne pitaj je li dostojna iskazanog joj povjerenja, je li vjerna svomu poslanju. Ne pitaj je li zauzeta djeliteljica milosti ili se zapleće o ispraznosti. Ne pitaj ide li ususret svijetu kojemu je upućena. Budi ti Crkva koja ide ususret. I ne odustaj od Crkve svoje, ne dijeli se od nje. Budi ti onaj po kojemu će Evanđelje prolaziti svijetom. Budi ti čovjek obiteljskog mentaliteta. Budi ti svima poslužitelj. Budi ti onaj koji će održavati Božju prisutnost, Božju malenost. Budi ti kruh koji se lomi i razdaje. Budi ti žarke i postojane vjere. Budi ti blaga i ponizna srca. Ti, ti učini sve što je do tebe, da Isus, kad ponovno dođe, nađe vjere, nađe srce ljudsko, srce bratsko, na zemlji. U Crkvi. (Stjepan Lice)